Neki čovjek dođe monahu i kaže mu: „Kako mogu vjerovati da običan kruh i vino postaju Kristovo tijelo i krv?”

Monah mu odgovori: „Ako već tvoje tijelo, koje se hrani kruhom i vinom to vino pretvara u meso i krv, zašto to isto što je tebi moguće, ne bi bilo moguće i Bogu, koji je kao tvoj Spasitelj zasigurno moćniji od tvoga tijela?”

„No dobro”, reče čovjek, „a kako može u tako malenoj hostiji biti prisutan čitavi Isus Krist”?

Monah mu odgovori: „Krajolik koji je pred tobom, vidiš li?”.

„Vidim”, potvrdi čovjek.

„Eto”, nastavi monah, „i rijeka, i dolina, i brdo i stabla pred tobom, sve je to tako veliko, a tvoje oko je maleno. Pa ipak sve to stane u tvoje maleno oko”.

„Još bih jedno volio znati: Kako može jedan isti Krist u isto vrijeme biti prisutan u stotinama i tisućama hostija ovdje i širom svijeta”?

Monah uze zrcalo i dade čovjeku da se ogleda: „Koliko osoba vidiš?”, upita.

„Samo jednu, sebe!”, odgovori čovjek.

Tada monah pusti ogledalo na pod i ono se razbi u desetke i stotine komadića. Zatim reče čovjeku: „Pogledaj dolje, koliko sada likova vidiš?”.

„Doista, vidim na desetke i stotine likova”,  odgovori čovjek. I ništa više nije pitao.

Izvor:  Duhovnost.net

Priredila: Gabriela Jurković (Book.hr)