Svjedočanstva

OPROSTITI 'NEOPROSTIVO'

Strpljenje dugo 58 godina Nije li od svih čuda koje možemo vidjeti u životu, jedno od najvećih kad netko oprosti 'neoprostivo'? A često su oni kojima zamjeramo jednako povrijeđeni kao i mi…

Strpljenje dugo 58 godina

Foto: Shutterstock


 

 

Kad netko ima 65 godina, kao ja, znamo da je u životu prošao svašta: dobro i zlo, lijepo i ružno, radosno i tužno, vjeru i nevjeru, grijeh i milost. Bilo je trenutaka kad sam bez puno vjere molila Isusa da riješi nešto što ja nisam mogla. Nekad bih i zaboravila što sam molila, a on bi me iznenadio složivši situaciju kako ja nikad ne bih mogla. I tada ne bih mogla vjerovati da je On uvijek tu i da pomaže i u stvarima koje nisu „od životne važnosti“, iako me je njihovo ostvarenje usrećilo. Onda se prije dvije godine dogodilo nešto za što ga nisam molila, a bilo je važno za moje bližnje.

1958.

Godine 1958. kada sam ja imala četiri godine a moja sestra godinu dana, naš je otac dobio posao trgovca u mjestu 50 kilometara udaljenom od našeg sela. Tamo se je zagledao u lijepu djevojku kojoj je „zaboravio“ reći da je oženjen i da ima dvoje male djece. Sve joj je obećao da ju pridobije. Iz te ljubavi rodio se je naš polubrat. Kako od obećanja nije bilo ništa, njezin se je otac uputio na dug put do našeg doma. Teško je i zamisliti što se dogodilo i kako su se osjećali sudionici priče kad se sve saznalo!

Ali život ide dalje. Majka je ocu oprostila, a polubrata je, u njegovoj dvanaestoj godini, posvojio muž njegove majke. Moja je majka bila jako povrijeđena pa je ta tema u našoj kući bila zabranjena. Kad smo mi djeca postali odrasli, nekoliko smo puta pokušali uspostaviti kontakt, ali bez uspjeha.

U istoj sobi

Polubratovu majku upoznala sam dok je boravila u bolnici u kojoj sam radila. Rekla sam joj da bih rado bolje upoznala svoga polubrata, ali sve je ostalo na tome.

Onda je 2008. umro otac. Od tada se viđamo i družimo pokušavajući nadoknaditi izgubljeno. Moja mi je majka dala do znanja da nije baš oduševljena; očito još nije mogla oprostiti.

Njegova se majka, teško bolesna, nekoliko zadnjih godina mučila po bolnicama, s jedinom željom da umre i tako se spasi muke. I onda je, 2016., pred Uskrs, dragi Bog rekao: Dosta, vi ništa ne poduzimate, moram intervenirati! Tako je moja majka dva tjedna „uzgajala“ upalu bubrega, ne želeći ići liječniku, sve dok ju kola hitne pomoći nisu odvezla u bolnicu.

Svi smo bili u šoku kad smo uskoro shvatili da su dvije žene, koje su cijeli život patile i nosile svoju bol zbog nedoličnog ponašanja našeg oca, U ISTOJ SOBI!!!

Nijedno čudo nije malo

Bila sam u hodniku bolnice, razgovarala sam s liječnicom, kad je moj polubrat došao u posjet svojoj majci. Nije ušao u sobu jer nije znao što može očekivati od moje majke, kako će se ponašati, je li oprostila…

Bilo nam je užasno teško. On je otišao kući, a ja sam bila očajna jer sam znala da nešto moram učiniti, a nisam znala što. A onda, u trenutku milosti, prosvjetljenja, zavapih: „Isuse, znam da si ti to složio, ali, molim te, što ja moram učiniti?“ Tada sam sasvim jasno začula: „Sutra, prije nego počnu posjete, odi i razgovaraj sa svojom majkom!“

Kad sam sutradan došla u sobu, moja je majka bila budna, pa sam počela:

„Majko, nisam te dugo pitala što ti osjećaš u vezi polubrata i njegove majke?“

„Ah, pusti, to je prošlo“, veli mi ona.

„A što bi bilo kad biste se negdje srele?“ pitam dalje.

„Ništa, dijete, sve je prošlo, ne boli me više!“

„A što bi rekla da je…“, htjela sam nastaviti, ali nisam više mogla govoriti. Samo sam glavom pokazala na staricu u kutu sobe.

Njezino čuđenje ne mogu opisati. Dalje znate.

Starice su se izmirile, ispovjedile i pričestile. Dva tjedna potom polubratova je majka preminula u Gospodinu, a moja se oporavila i čeka susret sa Spasiteljem, kojemu je silno stalo da se svi spasimo pa mu nije bilo teško čekati ni 58 godina da se izmire posvađani i povrijeđeni i da mu dođu u zagrljaj.

Svjedočila sam o ovome događaju mnogo puta u ove tri godine i to s posebnim naglaskom na to da često čekamo od Gospodina „nadnaravna čuda“, a ovakva, „naravna“ u svojim životima ne primjećujemo.

Često smo, poslije toga, polubrat i ja razgovarali i došli do zaključka da se taj susret nije mogao dogoditi nigdje i nikako drugačije! Čudni su i divni putovi Gospodnji! Hvala ti i slava, Gospodine!

Za Book.hr svjedoči N.N. (Podaci poznati uredništvu.)

Svoje nam svjedočanstvo možete poslati  e-mailom na adresu: [email protected]

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  •  
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Portal Book.hr osim tekstova iz tiskanoga izdanja časopisa Book, nudi dodatne zanimljive i važne teme. Naša je želja doprijeti do ljudi, posebno mladih, koji su iz bilo kojeg razloga privremeno ili trajno odustali od Boga i/ili Crkve; želimo im ponuditi Božju riječ na način na koji će je moći shvatiti i prihvatiti. Jednako tako želimo onima koji su u vjeri pomoći da ustraju i da napreduju u svojem odnosu prema Bogu i prema Crkvi.

Ponosni član obitelji Rhema

Zaklada Rhema

Pratite nas

Pratite nas na Facebooku Pratite nas na Instagramu Pratite nas na Twitteru Pratite nas na Youtubeu

Kontakt

PORTAL I ČASOPIS BOOK
Franje Gažija 2
48 000 Koprivnica, HrvatskaTelefon: +385 (0)95 206 5421 | +385 (0)48 210 104

Sva prava pridržana © 2017. Ustanova Kristofori. Izrada: Kosinus.hr

Na vrh