Svjedočanstva

SVJEDOČANSTVO POLAZNICE ONLINE ŠKOLE MOLITVE

‘Strahovala sam da će se moja obitelj raspasti, a onda sam u snu začula glas…’ Prije 10 godina doživjela je prvi, pravi susret s Gospodinom, u snu. Suzana, naša polaznica online Škole molitve posvjedočila je o tom susretu kada je spoznala da je Bog uistinu stvaran, prisutan u našim životima te zašto se odlučila upisati Školu molitve

'Moja obitelj nalazila se u teškoj situaciji, a onda sam u snu začula glas...'

Foto: Pixabay

 

Moje ime je Suzana, iz župe sam sv. Jeronima, Maksimir. Ne znam niti sama kako započeti ovo, ali mislim da zahvale Gospodinu nikad nije malo. Tako bih Mu najprije željela zahvaliti na prilici i zahtjevu da svjedočim Njegovo ime i Njegovu veličinu. Toliko je puno segmenata, ne samo u mome životu, nego u životu svakoga od nas, kroz koje se moglo uvidjeti stvarno Božje djelovanje koje je, takoreći, nama ljudima tako neshvatljivo i često puta ga vrlo teško prepoznajemo. Ta spoznaja samog živoga Boga zahtijeva nama ljudima da nam se Gospodin objavi u punom smislu svoje riječi i na konkretan način, jer u suprotnom često puta lutamo i tražimo „tog nekog“ Boga, a On je cijelo vrijeme tu, uz nas i u nama.

Pamtim svoju obitelj kao složnu, pamtim naše odlaske na sv. Misu, našu zajedničku molitvu. Tradicionalna katolička obitelj. Ali, uvijek mi je nekako nedostaje stepenica više, nešto „više“ od te tradicije.

Susret sa živim Bogom

Tako ću svoje svjedočanstvo nastaviti sa svojim prvim pravim susretom s Gospodinom i trenutkom kada sam Ga istinski po prvi puta spoznala. Spoznala da On stvarno postoji, da je tu, da je Njegovo uho uvijek priklonjeno našim prošnjama, našim nedoumicama, našim pitanjima. Da nas on poznaje u dubinu naše duše, da poznaje sve njene tame i sva njena svjetla (Ps 139).

Otac je bio u to vrijeme bolestan, a majka, kao jedini član sposoban za uzdržavati obitelj, ostala je bez posla. Živjeli smo u vrlo teškoj financijskoj situaciji ali, nekako, pouzdali smo se u Njegovu providnost

Bilo je to ljeto 2011.godine. Za početak, da napomenem, živjela sam u četveročlanoj obitelj – tata, mama, brat i ja. Brat je tri i pol godine stariji od mene. U to vrijeme bila sam djevojčica u dobi od 15 godina. Brat je išao u Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu i bio je sjemeništarac. Doma, u Slavoniju, gdje smo tada živjeli, dolazio je jedanput mjesečno. Otac je bio bolestan, a majka, kao jedini član sposoban za uzdržavati obitelj, ostala je bez posla. Živjeli smo u vrlo teškoj financijskoj situaciji ali, nekako, pouzdali smo se u Njegovu providnost i da će Gospodin izvući cijelu tu situaciju na dobro.

Izvana, svaki od nas nije izgledao kao da ga more neki problemi, to smo zadržavali sami u sebi i unutar naše male obitelji. Jednog vikenda, pri bratovom povratku doma, između mene i brata nastupila je svađa tko će spavati u kojoj sobi – u jednoj je bio TV, a u drugoj ne. I brat i ja borili smo se za onu u kojoj je TV. Mama je presudila rekavši mi: „Ma daj, pusti bratu, on dolazi jednom mjesečno doma, a ti si doma stalno i TV ti je na usluzi doslovno 24h“. Tako sam popustila. Svi ovi sitni detalji možda se čine suvišnima, ali na kraju ćete shvatiti da su bili vrlo bitni.

San

Navečer, ušla sam u sobu. Sobu u kojoj nema TV-a, ali iznad uzglavlja kreveta nalazila se slika Isusa koji moli. Najnormalnije sam legla spavati, a ono što se pred jutro događalo bilo je čudesno, u punom smislu riječi. Začula sam u snu glas. Nikada se nisam sjetila točnih riječi kojima mi je taj glas pristupio i progovorio. Jedino čega se sjećam su bile riječi: „Ne boj se“.

„Pa kako da se ne bojim. Imam 15 godina, majka mi je nezaposlena, otac mi je bolestan, brat ide u ZG u školu. Mi nećemo ovo moći izdržati. Raspast ćemo se kao obitelj. Financijski ćemo kolabirati. Završiti ću na ulici ili negdje u polju kopajući i radeći jer roditelji neće imati novca da školuju brata, a još manje da i ja upišem srednju školu.“

Razgovor se nastavio u snu u mom glasnom izgovaranju „Pa kako da se ne bojim. Imam 15 godina, majka mi je nezaposlena, otac mi je bolestan, brat ide u ZG u školu. Mi nećemo ovo moći izdržati. Raspast ćemo se kao obitelj. Financijski ćemo kolabirati. Završiti ću na ulici ili negdje u polju kopajući i radeći jer roditelji neće imati novca da školuju brata, a još manje da i ja upišem srednju školu.“

Nakon moje srdžbe, uslijedila su pitanja: „Što će biti s mojim ocem koji je bolestan, više nije sposoban za posao, a procedura odlaska u mirovinu za njegov slučaj vrlo je komplicirana?“. Glas mi je uzvratio: „Ne brini. Otac će kroz šest mjeseci biti u mirovini“. Nakon što sam dobila odgovor na prvo pitanje, nisam mogla ne iskoristi priliku i postaviti iduće: „Pa dobro, a što s mamom? Nema posao, a i ovo što je do sada radila, ili nije bila plaćena ili je radila kao rob?“. Glas je uzvratio: „Majka će do kraja mjeseca riješiti poslovno pitanje?“.
Ja sam nastavila dalje: „A što sa mojim bratom? Završava sad svoju srednju školu. Uputio se na put služenja Tebi. Roditelji mu nisu u stanju financirati kako njegovo daljnje školovanje tako ni boravak u ZG? Hoće li on postati svećenik?“. Glas je uzvratio: „Tvoj brat bit će moj sluga.“.

Bivajući sebična i ne mogavši izostaviti što će biti sa mnom, jer sam tada završavala osnovnu školu i trebala upisati srednju, postavila sam pitanje: „A ja, što sa mnom? Hoću li uspjeti upisati srednju školu i nastaviti svoje obrazovanje?“. Glas je odgovorio: „ Ne brini. Upisat ćeš srednju školu. Ali… Završit ćeš je u teškim mukama.“.

Budući da su odgovori na prethodno postavljena pitanja bili optimistični, ovaj odgovor nisam očekivala i poželjela sam pitati što će se to dogoditi, ali nisam stigla. Osjetila sam samo Ruku koja je prošla po mom lijevom obrazu i pokušala sam Ju uhvatiti i u tom trenutku sam se probudila.

Ostvarenje sna

Taj dodir, pamtim i danas, 10 godina kasnije. Dugo sam to nosila u sebi i nisam dijelila ni s kim prvotno razmišljajući da je to samo neki „bezvezni san“ i moja „izmišljotina“ dok se kronološki i točno onako kako je u snu rečeno nije počelo sve događati.

Majka je do kraja mjeseca bila na svom poslu. Otac je kroz pet i pol mjeseci dobio rješenje o privremenom odlasku u mirovinu. I tada sam spoznala što se uistinu dogodilo i podijelila to sa svojom obitelji. Upisala sam srednju školu i u drugom razredu teško se razboljela i „teške muke“ koje su u snu „obećane“ bile su doslovna borba za život gdje sam kroz par navrata, kako sam to znala kao dijete reći „sjedala u Njegovom krilu“. Ali ono najdivnije što se ostvarilo, brat je postao svećenik.

Škola molitve

Čemu ova priča i ovo svjedočanstvo i kako me to potaknulo na izgradnju mog duhovnog života i u konačnici pohađanje Škole molitve?

Bog se na toliko načina očituje u našim životima kroz konkretne stvari. No toliko puta nismo svjesni toga i uzimamo to zdravo za gotovo. Svatko od nas vrijedan je Kristove ljubavi, vrijedan je one muke koju je On podnio da bi darovao život tebi, darovao život meni. Toliko često puta, svoje vrijeme tratimo isprazno, a svoj odnos s Bogom ostavljamo za kasnije. A On, On nas uvijek čeka. Daje nam slobodu, ali uvijek nas raširenih ruku prima i čeka na nas. Sluša naše molitve, naše probleme i odgovara konkretno na njih.

Kroz ovih nekoliko tjedana Škole molitve, moja molitva koja je do sada bila izricanje nekih pukih željela totalno se promijenila. Sada je ona konkretnija, nije više egocentrična, nego je usmjerena i prema drugima

Moj put u Školi molitve odabrala sam, jer sam željela poraditi na svom odnosu s Bogom. Želim taj odnos produbiti, želim istinski osvijestiti da On jedini zaslužuje prvo mjesto u mom životu i da bude ispred svega. Želim, ne samo znati, nego i u djelo pretvoriti činjenicu da se na Njega mogu osloniti, da mu sa sigurnošću mogu predati sve svoje i da će se On pobrinuti za sve – puno bolje nego ja to činim i mogu činiti.

Kroz ovih nekoliko tjedana Škole molitve, moja molitva, koja je do sada bila izricanje nekih pukih željela, totalno se promijenila. Sada je ona konkretnija, nije više egocentrična, nego je usmjerena i prema drugima. Uvijek sam nekako svoje molitve, prije Škole molite, iznosila samo prema Ocu, „zapostavljajući“ Majku. Sad, svaka moja molitva započinje sa „Dragi moj Oče i draga moja Majko“.

Bog ti daje da i ti iskusiš Njega istinskog, Njega živog, Njega sveprisutnog, pruži mu priliku da ti progovori, poslušaj Njegov glas, postavljaj mu pitanja, traži odgovore u Njemu i s Njim jer On je Onaj koji je isti jučer, danas i sutra

Osjećam da se polako izdižem iz ovozemaljskih stvari, iako su kušnje vrlo velike. Vjerujem da u potpunom predanju Gospodinu i Njegovoj svetoj volji, možemo istinski surađivati u izgradnji Njegova Kraljevstva i širenju Njegove riječi.

On je Onaj, koji, ma kakav god ti bio prema Njemu, ostaje isti prema Tebi. To nije izlika da se možeš ponašati kako želiš, nego je prilika da budeš baš onakav kakvog te stvorio, na svoju sliku, sličnom sebi

Bog ti daje da i ti iskusiš Njega istinskog, Njega živog, Njega sveprisutnog. Pruži Mu priliku da ti progovori. Poslušaj Njegov glas, postavljaj Mu pitanja, traži odgovore u Njemu i s Njim jer On je Onaj koji je isti jučer, danas i sutra (Heb 13,8). On sve vidi i čuje (1 Pt 3,12). On je onaj koji ostaje vjeran dovijeka (Ps 146). On je Onaj, koji, ma kakav god ti bio prema Njemu, ostaje isti prema Tebi. To nije izlika da se možeš ponašati kako želiš, nego je prilika da budeš baš onakav kakvog te stvorio, na svoju sliku, sličnom sebi (Post 1,27).

Ivana Adamić, svjedočila za Book.hr Suzana

Pridružite se i vi Školi molitve – naši voditelji osim online (jutarnji i popodnevni termini), vode i Školu molitve uživo po cijeloj Hrvatskoj. Za prijave i informacije pošaljite e-mail na: [email protected]

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh