Duhovnost

BOG IZABRA LUDE DA POSRAMI MUDRE I SLABE DA POSRAMI JAKE

ŠTO TO ZAPRAVO ZNAČI? Kad si slab, onda si jak! „Lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake“ (1 Korinćanima 1,27). Što to zapravo znači?

Foto: Shutterstock


Što znači biti jak, a što slab? Kako definiramo te pojmove? I zašto ih Isus zamjenjuje?

Znači li to da Bog ima nešto protiv bogatstva, zdravlja, jakosti, uspjeha, ljepote? Naravno da nema. Ali zašto onda govori ovako o bogatašima? Zašto su mudri u njegovim očima ludi, a slabi jaki?

Ove bismo pojmove mogli usporediti s pojmovima mudrosti i ludosti („Izabra Bog lude svijeta da posrami mudre“) jer razlog Božje ‘nelogičnosti’ u odabiru slabih i ludih je ista.

Tko su jaki ovoga svijeta?

Jaki su tjelesno i duševno zdravi, lijepog, oku ugodnog izgleda, inteligentni, obrazovani, materijalno situirani, uspješni, s dobrim startnim pozicijama, samodostatni, mudri, iz bogatih ili čvrstih obitelji itd. To su ljudi kojima se divimo, želimo biti poput njih i boraviti u njihovu društvu. Oni su „zdrave voćke” iz mojeg teksta Ima jedan koji nikad od tebe ne odustaje.

Slabi su na drugoj strani njihala. Možda su bolesni, tjelesno ili duševno, neugledni, slabije inteligencije, nisu mudri, neuspješni su, siromašni, ovise o drugima, osjetljivi, sami na svijetu itd.

Isus također kaže: „Lakše će deva kroz ušicu igle nego bogataš u kraljevstvo nebesko.“

Znači li to da Bog ima nešto protiv bogatstva, zdravlja, jakosti, uspjeha, ljepote? Naravno da nema. Život u obilju je baš ono što nam i sam želi dati.

Ali zašto onda govori ovako o bogatašima? Zašto su mudri u njegovim očima ludi, a slabi jaki?

Shvatio je da ništa nije u njegovoj moći jer je iskusio svoju nemoć i slabost mnogo puta. Zbog toga sve što čini predaje u Božje ruke

 

  1. Slab čovjek se u potpunosti pouzdaje u Boga. On je svjestan svoje malenosti i svojih nedostataka. Shvatio je da ništa nije u njegovoj moći jer je iskusio svoju nemoć i slabost mnogo puta. Zbog toga sve što čini predaje u Božje ruke. Zna da je Božja volja posljednja koja utječe na uspjeh ili neuspjeh nekog posla. U svemu zato traži Božje vodstvo i pouzdaje se da Bog sve okreće na dobro onima koji ga ljube.

Znači li to da on ništa ne radi, ne trudi se, ne bori se, ne planira niti išta pokušava? Naravno da ne. To ne znači da lijeno čekamo, već da činimo ono što je u našoj moći, a ono na što nemamo utjecaja prepustimo Bogu. „Konj se oprema za dan boja, ali Jahve daje pobjedu“, piše u Bibliji.

Svjestan je svoje prolaznosti na ovome svijetu, slabosti čovjekova tijela, pa i duše. „Tko sam ja – crvić, sluga Tvoj?” moli se sveti Franjo

 

  1. Slab čovjek je ponizan.

Zna da bez Boga ne može ništa jer je Bog njegov stvoritelj. Svjestan je svoje prolaznosti na ovome svijetu, slabosti čovjekova tijela, pa i duše. „Tko sam ja – crvić, sluga Tvoj?” moli se sveti Franjo.

A čovjek koji je već doživio poniženja, koji je u teškim životnim okolnostima, takav čovjek shvaća koliko malo ima pod svojom kontrolom i ponizniji je.

  1. Slabog čovjeka poučavaju njegove patnje.

u Izaiji piše: Zbog patnje duše svoje vidjet će svjetlost i nasititi se spoznajom njezinom.

Ima više razumijevanja za druge baš zato jer zna da nije ni on bez mane. Takav čovjek ne mora nositi masku jer nema potrebu da se prikazuje drugačiji nego što je. Štoviše, vidi kroz tuđe maske poput rendgena

 

  1. Slab čovjek je zahvalan čovjek.

Slabom čovjeku su mnoga vrata zatvorena, neka i zapečaćena. Zbog toga kad ugleda otvorena vrata, neizmjerno je zahvalan.

  1. Slab čovjek je autentičan.

Prihvatio je svoju slabost, svoje dobre i loše osobine, i svjestan je sebe. Ima više razumijevanja za druge baš zato jer zna da nije ni on bez mane.

Takav čovjek ne mora nositi masku jer nema potrebu da se prikazuje drugačiji nego što je. Štoviše, vidi kroz tuđe maske poput rendgena.

Njega ne definira njegov status, položaj, uspjeh, posao jer je svjestan da je to prolazno poput odijela koje oblačimo pa kasnije skidamo.

Osjetljivost je svjedočanstvo i drugima u sličnim situacijama koji u tuđoj priči mogu pronaći rješenje svojeg sličnog problema i na taj način se ohrabriti

 

  1. Slab čovjek prihvaća svoje osjećaje.

Ne plaši se pokazati svoje osjećaje, zaplakati, izliti svoju dušu, pokajati se niti na taj način pokazati svoju osjetljivost drugima. Svjestan je da se i oni tako ponekad osjećaju. S obzirom da razumije i prihvaća svoje osjećaje, lakše prihvaća i tuđe.

Ne nakupljaju mu se poput nabujale rijeke iza visoke brane jer ih zna procesuirati. Zna da svaka brana kad-tad popušta pod naletom vode. Zdravo procesuiranje emocija dovodi i do zdravog tijela. Nakupljene emocije se zadržavaju u tijelu i stvaraju emotivne čireve koji prerastaju u bolesti.

Osjetljivost je svjedočanstvo i drugima u sličnim situacijama koji u tuđoj priči mogu pronaći rješenje svojeg sličnog problema i na taj način se ohrabriti. Ne misli da kvari reputaciju jakog čovjeka svojim svjedočanstvom jer razumije da je najveća snaga u istini i autentičnosti.

Nije vezan za materijalno bogatstvo jer je svjestan njegove prolaznosti. Ne zgrće ga jer zna da u grob ništa ne može ponijeti

 

  1. Slab čovjek zna obilovati i oskudijevati.

Nije vezan za materijalno bogatstvo jer je svjestan njegove prolaznosti. Ne zgrće ga jer zna da u grob ništa ne može ponijeti. Materijalnim se služi u službi ljubavi i dobra, upravo ovdje i sada.

Ali tko od nas se može uopće nazvati jakim? Nismo li svi zapravo slabi? Prah si i u prah ćeš se vratiti. Svi smo u ovom smrtnom, slabom, prolaznom tijelu. Svi trebamo Boga i njegovo spasenje.

Pripazimo na svoje jakosti jer svaka dobra osobina posjeduje i svoju lošu stranu i obratno. Npr. „slabo” žensko tijelo se možda ne može natjecati na sportskim i vojnim disciplinama s muškarcima, ali može sudjelovati u stvaranju novog života

 

Priča o Davidu i Golijatu nas također poučava o odnosu slabosti i jakosti. Po ljudskim mjerilima Golijat je bio najjači čovjek. Usprkos njegovoj veličini i snazi, pobijedio ga je mladi David.

Njegova veličina i snaga su bile njegove jakosti, ali upravo je zbog toga bio laka meta za Davidovu praćku! A Davidovo vitko, prosječno tijelo, iako naizgled slabašno, spretno je uzmicalo Golijatovim udarcima.

Pripazimo zato na svoje jakosti jer svaka dobra osobina posjeduje i svoju lošu stranu i obratno.

Npr. „slabo” žensko tijelo se možda ne može natjecati na sportskim i vojnim disciplinama s muškarcima, ali može sudjelovati u stvaranju novog života.

Stvaranje novog života je blagoslov, ali ujedno i teret jer trudna žena ili žena s malim djetetom je slaba, loš je opskrbljivač i oslanja se na tuđu pomoć u tom periodu života.

U ovom primjeru primjećujemo kruženje odnosa jakosti i slabosti. Zato pripazimo kad nekoga imenujemo jakim ili slabim jer svi smo oboje.

Bi li primijetio svjetlost da nisi iskusio tamu? Tako i u svojim najvećim slabostima pronalazimo svoju najveću snagu!

Vedrana Čolić; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh