Osobni razvoj

IZ KNJIGE PATERA PELANOWSKOG

Ono što je tebi najvažnije, izdaje te u svakoj gesti, pogledu, riječima…

Ono što je tebi najvažnije, izdaje te u svakoj gesti, pogledu, riječima…

Foto: Shutterstock


 

Biti najbliže Bogu nekada znači zanemariti ga, uvrijediti čak. Nekad mu je netko blizu ne zato da bi bio s njim, nego zato da se njime okoristi, npr. za vlastiti prestiž. Sve se može koristiti za uzdizanje – i ateizam i religija. Mislim sada na svoju službu, jer zahvaljujući njoj tako sam blizu Isusu. Moguće je biti blizu i gaziti po kome – ili vlastiti ponos ili njega samoga. Razmisli i o sebi. Što je dosada motiviralo tvoj život? Da budeš najvažniji? Da budeš važan? Ja mislim o svojoj službi. Služim li Gospodinu da bih se okoristio službom radi vlastite dobiti? To ni najmanje nije najbolje, najsigurnije mjesto. Razmislimo samo na trenutak tko od sudionika euharistije ima najveću šansu da zgazi hostiju? Onaj koji joj je najbliži, odnosno ja!

Svaka želja koju čovjek ima u srcu postaje vidljiva po gestama, pokretima, pogledima, riječima…

Jednom je jedan svećenik, inače veoma skroman i tih čovjek, koji ne privlači ničiju pozornost, za vrijeme dijeljenja svete pričesti prosuo posvećene hostije. Dok ih je sakupljao, primijetili smo da je to radio s najvećom opreznošću, na koljenima, zaprepašten kao da je on sam pao i veoma se ozlijedio. Bilo ga je veoma strah da ne bi slučajno zgazio koju hostiju. Gledajući to, moglo se je osjetiti njegovo suosjećanje, bojazan i poštovanje prema Isusu, s druge strane u nama se javilo divljenje, jer se u toj jednoj gesti osjetilo svo poštovanje tog svećenika prema Isusu, kao nikada prije ni na jednoj njegovoj propovijedi. Golim okom se moglo vidjeti da je zaprepašten time što mu je ispalo Tijelo Gospodnje, a ne time što je pred drugim ljudima pokazao svoju nekoordiniranost pokreta i što je četveronoške pokušao to ispraviti.

Nijedna, čak ni najskrivenija motivacija ne može biti toliko dobro skrivena da prije ili kasnije ne ispliva na površinu. Isus govori: „sve će se saznati“, „sve što u tami rekoste, na svjetlu će se čuti“. Svaka želja koju čovjek ima u srcu postaje vidljiva po gestama, pokretima, pogledima, riječima. Ono što je tebi najvažnije, izdaje te u svakoj gesti.

Rane koje nam zadaju najbliži najbolnije su

Isusa je moguće odbaciti a da ne postaneš ateist, samo je potrebno težiti tomu da te ljudi primjećuju, čak i iskorištavanjem pozicije koju imaš u religijskoj zajednici. Uistinu, gaziti po nekomu moguće je onda kad si najbliži toj osobi, ali ta bliskost se ne rađa zbog ljubavi, nego služi za iskorištavanje te osobe da bi se istaknula vlastita izuzetnost. Rane koje nam zadaju najbliži najbolnije su. Kada Vrag zadaje udarac, najviše osjećaš bol poniženja i tjelesnu bol, ali kad te povrijedi prijatelj, osjećaš bol duše, najdublju vrstu patnje. Za vrijeme jednoga Papina posjeta vidio sam skupinu ljudi koja se zamalo potukla boreći se za mjesto najbliže papi Ivanu Pavlu II. – odgurivali su se i potezali za odjeću, čupajući se i vrijeđajući. Koliko ih se puno ponosno fotografiralo sa svetim ocem, a zatim te fotografije vješalo na zidove svojih stanova kao što lovac vješa rogove jelena! Bilo je i onih koji su veoma htjeli biti najbliže Svetomu Ocu da bi sa satisfakcijom mogli promatrati gomilu koja bi s ljubomorom gledala u njih misleći: „To mora biti netko važan čim stoji tako blizu Pape.“ To je sudjelovanje u tuđem autoritetu radi izgradnje vlastitoga!

Nema Pape, idem spavati

Sjećam se da je u vrijeme jednoga od prvih posjeta Svetog Oca u Poljsku jedan klerik saznao da će se papa po noći moliti u samostanskoj kapeli da bi našao malo mira i tišine. Taj redovnik nikada nije molio u kapeli po noći, ali taj put je proveo sate klečeći s krunicom u rukama, u gotovo mističnoj pozi, zasigurno neprestano gledajući prvo na sat, pa na vrata. Nažalost, papa nije posjetio kapelu. Ujutro je klerik razočarano izišao i prolazeći pokraj porte, na kojoj sam bio dežuran, bezvoljno je rekao: „Nema Pape, idem spavati.“ Nije bilo Pape, ali bio je Isus u tabernakulu. Za nekoliko godina je napustio red, jer se je osjećao razočarano zbog toga što nitko njime nije bio očaran. Želeći dobiti ono što je važno, lako možemo previdjeti ono najvažnije…

Ulomak iz knjige „Ono najvažnije“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Na vrh