Humor

MALO SMIJEHA

Što bi se dogodilo da je Noa hrvatski državljanin i da arku mora graditi ovdje?! Svi znamo za povijesni događaj u kojem je čitav naš planet, zbog opakosti tadašnjih ljudi, bio potpuno potopljen. Evo što bi se dogodilo da Bog ponovno odluči uništiti ljude i da je današnji Noa nekim slučajem državljanin RH pa da mora arku graditi na njezinu teritoriju…

Što bi se dogodilo da je Noa hrvatski državljanin i da arku mora graditi ovdje?!

Foto: Shutterstock

 

Nakon mnogo godina, Bog ponovno pogleda zemlju. Ljudi su postali pokvareni i nasilni. Zato ih Bog odluči uništiti kao što je to učinio davno prije, općim potopom.

I reče Bog Noi: „Noa, sagradi još jednom arku od cedrovine, kao i onda – 300 lakata dugu, 50 lakata široku i 30 lakata visoku. Želim na zemlju poslati drugi opći potop. Ljudi nisu ništa naučili. Ti u arku povedi svoju ženu, sinove i njihove žene i od svake životinjske vrste uzmi par, mužjaka i ženku. Za šest mjeseci poslat ću veliku kišu.”

„Noa, gdje je arka?!”

Noi to baš nije bilo pravo. Ponovno 40 dana kiše i 150 neugodnih dana na vodi, sa svim tim životinjama, i bez televizije.

No, Noa je bio poslušan i obećao je da će učiniti onako kako mu je Bog naredio. Nakon šest mjeseci, nadviše se tamni oblaci i poče kišiti. A Noa je sjedio u svojem vrtu i plakao jer nije sagradio arku.

„Noa!” povika Bog. „Gdje je arka, Noa?!”

Noa pogleda u nebo i reče: „Gospodine, budi mi milostiv!”

Bog ga ponovno upita: „Noa, gdje je arka?!”

Noa obriše suze i reče: „Gospodine, što si mi to učinio?”

„Najprije sam u općini predao zamolbu za građevinsku dozvolu. Oni su najprije mislili da želim graditi nekakvu ekstravagantnu štalu za ovce. Nisu se snašli s nacrtom i oblikom projekta, a da bi to trebao biti brod, nisu ni povjerovali. I Tvoje su mjere izazvale pomutnju jer nitko nije znao koliko je dug lakat pa je moj arhitekt morao napraviti novi nacrt. Zamolbu za građevinsku dozvolu najprije su odbili jer brodogradnja u naselju nije dopuštena. Kad sam konačno našao odgovarajuće mjesto, iskrsnuli su drugi problemi. Sad se, primjerice, sve vrti oko pitanja treba li arka vatrostalna vrata, uređaj za gašenje požara i vodospremnik za slučaj požara. Kad sam im objasnio da će vode biti i previše, puno više nego što je potrebno za gašenje požara, odveli su me službenom psihijatru. Nakon toga mi je županijska uprava telefonom javila da mogu sagraditi brod, ali da je moja stvar kako ću ga transportirati do najbliže vode. S njihovom pomoći ne mogu računati, jer je župan smijenjen. Zatim me nazvao jedan drugi državni službenik iz iste županijske uprave koji mi je objasnio da njihova uprava brine o svojim strankama i želi im ugoditi i upozorio me je da kod EU u Bruxellesu mogu zatražiti poticajna sredstva za brodogradilište. Tu sam zamolbu morao priložiti u osam primjeraka i na tri službena jezika EU.

Gospodine, ja više ne mogu; već sam sav očajan!

Prestao sam tražiti cedrovinu. Libanonska se cedrovina više ne smije uvoziti. Kad sam, zatim, u šumi htio kupiti drvo, rečeno mi je da je zabranjeno rušenje jer tako propisuje zakon. Navodno to šteti klimi. Osim toga, morao bih dokazati da sam posadio toliko stabala koliko bih porušio. Kad sam im rekao da uskoro uopće više neće biti nikakve prirode i da je besmisleno saditi nove biljke i drveće, po drugi su me put odveli službenom psihijatru.

Tesari koje sam angažirao za gradnju su mi, zatim, rekli da će se oni sami pobrinuti za drvo. No oni su se obratili radničkom savjetu koji je najprije sa mnom htio izraditi tarifni ugovor. Kad se nismo složili, stupili su u štrajk. Bože, znaš li Ti uopće koliko danas majstori traže za svoj rad? Čime ću ja to platiti?

Kako je prolazilo vrijeme, počeo sam skupljati životinje. U početku je to dobro išlo; barem su dva mrava još živa. No, kad sam htio uvjeriti dva tigra i dvije ovce da, zbog viših interesa, moraju jedno vrijeme živjeti u miru, javilo se je društvo za zaštitu životinja i izjasnilo se protiv ovakvog držanja životinja. Bože, je li Tebi uopće jasno da trebam dozvolu za transport životinja prema zakonima EU? Već sam na 22. stranici formulara, ali trenutno ne znam što navesti kao cilj transporta.

Jesi li Ti uopće znao da se, primjerice rogate životinje ne smiju transportirati za vrijeme parenja? A Ti znaš da su jeleni gotovo stalno u tom poslu. A i bik ne misli ni na što drugo. Nadam se da Ti je jasno kako za transport kunića moram voditi računa o 43 kojekakva propisa. Moj odvjetnik upravo provjerava vrijede li ti propisi i za divlje zečeve. Uostalom, ako bih i nekako sredio da brod plovi pod tuđom zastavom, a plovio bi samo Jadranom, to bi uvelike pojednostavilo čitav postupak dozvole. I Ti bi mogao barem nešto učiniti za mene. Jedan iz Greenpeaca mi je objasnio da mokraću, izmet i đubre iz staje ne smijem bacati u vodu. Kako si Ti sve ovo sebi uopće zamislio? Prvi put je sve išlo bez ikakva problema! Tako, Gospodine, ja više ne mogu; već sam sav očajan! Ne bi li ipak bilo bolje da na brod uzmem i svog odvjetnika?”

Kad je to rekao, Noa ponovno poče plakati. Najednom kiša prestade, nebo se počne razvedravati i zasja sunce. Pokaže se prekrasna duga. Noa pogleda u nebo pa se nasmiješi: „Gospodine, nećeš uništiti zemlju?” Bog odgovori:

„O tome više ne razmišljam, jer to će učiniti vaša državna uprava.”

Autor: Book.hr

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh