Foto: Shutterstock

Zamislite da jedno jutro nestanu svi borovi, sve jelke svijeta, nema ni jedne figurice pastira, nema ni jaslica, nema nakita na kućama, ni svjećica, nema čak ni poklona, ni obilatog blagdanskog stola. Ono što bi nam ostalo, bio bi pravi Božić.

Nije li to malo čudno? Da blagdan Novorođenog Djeteta – Boga, simbolizira debeli Starac? Da nam umjesto riječi utjehe i života vječnoga daje nespretno sročeni pozdrav koji ne znači ništa?

Dragi moji, što nam se ovo događa s Božićem? I znamo li mu pravu bit? Naizgled bi se reklo da smo kršćanska kultura, jer taj blagdan slavimo. Da, samo kako? Božić nam se pretvorio u bjesomučnu jurnjavu za kupovinom bezbroj bespotrebnih sitnica, radost Kristova učovječenja pratimo pucanjem petardi, božićnu bliskost djeci i članovima obitelji moramo pokazati kupujući što je moguće skuplji poklon, umotavši ga u što je moguće sjajniji celofan. I naravno, tu je nezaobilazni Djed Mraz! Nije li to malo čudno? Da blagdan Novorođenog Djeteta – Boga, simbolizira debeli Starac? Da nam umjesto riječi utjehe i života vječnoga daje nespretno sročeni pozdrav koji ne znači ništa? Nije li čudno da nam Djed Mraz postaje „božićna relikvija“ bez koje ne možemo i da svoje dijete ne usmjeravamo u zagrljaj Krista ozdravitelja koji „ima riječi života vječnoga“, već na koljeno Djeda Mraza?! Da točno je, on je Mraz, mraz – zima, ne daje ljubav, ne žrtvuje se, smrzava i otuđuje nas od pravog smisla Božića.

Zato ljubav ne znamo zapravo niti izreći niti pokazati, zamjenjujemo je darovima, jer lakše je nekoga darivati materijom nego sobom

Sabiremo se u hladne zimske večeri, a umjesto da gledamo jedno drugom u lice, gledamo u ekran televizije, umjesto da nam djeca prave jaslice i igraju se Isusom, Marijom i Josipom, oni se igraju Djedicom. I zato imamo od radosti ispraznost, od blagdana praznik (čitaj prazan dan), od ljubavi sirovu strast, od mira tek zatišje pred buru. Zato imamo mladost na pragu života uništenu, bez cilja, bez nade, bez smisla. Zato ljubav ne znamo zapravo niti izreći niti pokazati, zamjenjujemo je darovima, jer lakše je nekoga darivati materijom nego sobom. Zato su nam u porastu sve moguće nedaće i ovisnosti i očajanja. Jer sve nam naše potrebe, ipak ne može zadovoljiti Djedica. Iskreno, kao čovjek i svećenik, zabrinut sam budućnošću mladosti koja u ime Krista slavi crvenog starca s bijelom bradom, koji ne nudi uskrsnuće već trulež! Isus ili Djed Mraz?!

Djedu Mrazu možeš sjediti u krilu. Isus te prima u svoje naručje! Djed Mraz ne zna tvoje ime. Isus zna tvoju prošlost, vidi sadašnjost i budućnost! I ne ostavlja te

I zapamtimo sljedeće: Djed Mraz živi na sjevernom polu. Isus je svuda! Djed Mraz vozi sanjke. Isus zapovijeda vjetru i hoda po vodi – on ima moć! Djed Mraz dolazi jednom godišnje, obično dolazi da isprazni novčanike tvojih roditelja, a Isus je uvijek tu pored nas! Djed Mraz ulazi kroz dimnjak – nepozvan. Isus stoji i kuca na vrata, i tek ako mu dopustiš, ulazi u tvoje srce! Djedu Mrazu možeš sjediti u krilu. Isus te prima u svoje naručje! Djed Mraz ne zna tvoje ime. Isus zna tvoju prošlost, vidi sadašnjost i budućnost! I ne ostavlja te. Djed Mraz te trenutno nasmijava. Isus ti daje trajnu sreću!!! Djed Mraz ti stavlja darove pod drvo. Isus je postao naš dar i umro na drvetu! Eto, nadam se da smo shvatili! Mir vama!

Izvor: Facebook (Abraham Baki Bavrka); Book.hr