Svjedočanstva

VRIJEDNOST ŽIVOTA

Što pater Marko odgovara onima koji govore: ‘Zašto da rađa sirotinju?’ „Hoćemo li uskoro svu sirotinju jednostavno ubiti, injekcijom na primjer, da nam ne smeta, da nam rastereti budžet? Sirotinja ne odbacuje djecu. Oni su slični nazaretskoj siromašnoj obitelji. Drzni se dirnuti u siromahe. Njihova je zaštita sâm Jahve nad vojskama…“

Što pater Marko odgovara onima koji govore: „Zašto da rađa sirotinju?“

Pater Marko Glogović

 

U dvadesetak godina, koliko milosno trpim sa samohranim majkama, nerođenom djecom, trudnicama, žrtvama nasilja i ovisnosti, jasno spoznajem dva neupitna načina odnosno stava koje kao kršćani trebamo imati u borbi za život. Prvo, stvari nazivati njihovim imenom. Pobačaj, prostitucija, pornografija… Neopisivo su nasilje nad ženama, djecom, muškarcima također; smrtna kazna, nevina krv, masakr i sotonizam. »Istina će vas osloboditi.« Gospodin Isus nije povlađivao i umiljavao se Pilatu. »Zaista vam kažem: takvi kraljevstva Božjeg neće baštiniti…« U skladu s tim, kao kršćani, pozivamo na obraćenje i kajanje ljubeći grešnika, mrzeći grijeh. Drugo, super-jasno vidim kako se, što kaže Isus, »ovaj duh izgoni samo molitvom i postom« te naš odgovor na razularenost i svirepost duha smrti prvo i temeljno mora biti molitva i post. Siguran sam da, kada bi nekoliko vjernika s vjerom i s ljubavlju molilo devetnicu te prikazalo mise i ostale pokore i bdijenja, na nakanu obraćenja ovoga ginekologa, on bi sigurno upoznao Život i zatražio i dobio oprost i mir!

Najgore mi je kada čujem: »Zašto da rađa sirotinju…« Odgovaram: neki od najvećih ljudi povijesti i današnjice bili su puka sirotinja. Pročitajte si…

Ali u vrijeme koje Gospodin odredi. Ako na njega ne djeluje slika s ultrazvuka (noge, ruke, glava, srce koje kuca, palac koji dijete siše), niti izvještaji s milijuna medicinskih sastanaka i seminarâ, u kojima se sto posto tvrdi da život sto posto započinje začećem; ako mu ništa ne znači Hipokratova zakletva ili psihijatrijsko saznanje da žene jako pate nakon abortusa (lat. aborire znači »baciti u smeće«) onda mu jedino nadnaravni zahvat može pomoći da, uza sve titule i karijeru, konačno prizna da je i sâm jednom bio fetus (lat. »mališan«) i da su i njegova djeca i unučad, i njegove sestre u ordinaciji, i ministar zdravlja jednom bili – fetusi. A samo naša molitva i post u ljubavi prema njegovoj besmrtnoj duši mogu mu pomoći da shvati i da je Bog bio fetus, u Mariji, i da je svako nerođeno dijete svojevrstan mali Isus Krist.

Najgore mi je kada čujem: »Zašto da rađa sirotinju…« Odgovaram: neki od najvećih ljudi povijesti i današnjice bili su puka sirotinja. Pročitajte si životopise pokojnoga Mandele, Ronalda, Obame ili mnogih kanoniziranih svetaca Katoličke Crkve. Hoćemo li uskoro svu sirotinju jednostavno ubiti, injekcijom na primjer, da nam ne smeta, da nam rastereti budžet? Sirotinja ne odbacuje djecu. Oni su slični nazaretskoj siromašnoj obitelji. Drzni se dirnuti u siromahe. Njihova je zaštita sâm Jahve nad vojskama. Reci sirotinji, nezaposlenima, sirotinji u tvornicama na minimalcu, sirotinji koja je obranila domovinu u ratu da nije potrebna, da je treba odbaciti. Reci im to u oči. I ne zaboravi da su donedavni tzv. truli bogataši danas iza rešetaka, bez ičega. Nerođena djeca najsiromašniji su ljudi na svijetu, imaju samo majčinu posteljicu i ono malo plodne vode oko sebe. Ne tiče me se što kaže svijet, štitit ću ih dok me bude. »Liječniče, izliječi sam sebe.«

To dijete nepojmljivo je zanimljiva avantura kojoj nema ravnoga! Dolazi baš u pravome trenutku, bez obzira na sve obzire!

Također, razmišljajući o ovim događajima koji su, nota bene, dio naše svakidašnjice i realnost tisuća u nas, prisjetih se opet Isusove (a čije ću) riječi kad je ono u evanđelju izjavio: »Ako želiš život svoj spasiti, izgubit ćeš ga, ako ga izgubiš, spasit ćeš ga.« Mislim da su se mnogi u crkvi pri čitanju ovoga odlomka zapitali: »Što je pjesnik htio reći?« Dakle, to je upravo to! Djevojka i mladić, muž i žena otkrivši da se dogodilo začeće, koliko god bilo neplanirano i neželjeno, prihvaćaju »gubitak svojega života« i time zapravo spašavaju svoj život! I obrnuto. »Gube život« u smislu da u tome trenutku na daljnje staze propadaju njihovi planovi, okreću se prioriteti, dolazi do niza događaja na koje nisu računali, npr. preseljenje u drugi stan, malo dijete kraj velike djece, bolovanje, prestanak studiranja, neki novi strahovi s kojima se treba suočiti… Ali sve je to u biti dobivanje, spašavanje života!!! Zašto bismo mi imali pravo, zašto se ne oslonimo na Stvoritelja života u njegovim odlukama i vodstvu? To dijete nepojmljivo je zanimljiva avantura kojoj nema ravnoga! Dolazi baš u pravome trenutku, bez obzira na sve obzire! S druge strane, abortus izgleda kao logično i trajno rješenje: relativno povoljan zahvat, diskretan, legalan, demokratski opravdan »izborom i slobodom«, medijski pokriven i podcijenjen, neopasan, svakodnevan. Sat vremena u bolnici, tisuću-dvije kuna, antibiotik i gotovo. Problema više nema. Međutim, znamo odlično da problemi tek počinju… »Gubi se život«, kaže Gospodin, jer je »spašen život« te nesuđene majke i toga nesuđena oca.

Gdje piše da će nam biti lako, da nam mora biti lako, da će nas svi poštivati i tapšati po leđima?

Naš dobri papa Franjo, planetarni Mister Simpatikus, ljubljeni »čovjek u bijelome«, omiljen od svih, desnih, lijevih, centralnih, homo, hetero, ateista, agnostika, šintoista, bonapartista… Sve dok jednoga dana ne kiksa pa kao slučajno vrati egzorciste u biskupije svijeta ili ponovi »čvrsti stav« o ređenju žena, ili predloži samostanima (»istospolnim zajednicama«) da posvajaju djecu, ili smijeni nekog biskupa koji je dopustio gender-koncert u svojoj katedrali (ovo sve izmišljam, naravno) te trenutno ne postane najgori mogući inkvizitor, religio-despot i »argentinski starkelja-terminator«, dakle, on je više puta ponovio: manje pričajte, više radite. Kao i: plivajte uzvodno, ne dajte da vas rijeka odnese… To je evanđelje, bradrs end sistrs! Samo to! Gdje piše da će nam biti lako, da nam mora biti lako, da će nas svi poštivati i tapšati po leđima? Ne, baš suprotno, treba nam biti teško i dobro je da nam je teško, jer »nije učenik nad Učiteljem«, i »zlato se čisti u vatri«, i »samo će silnici ući u Nebeski Jeruzalem«, i »uzak je put u Kraljevstvo«, i »vas će progoniti kao i mene«, i »tko ustraje do kraja tek će se taj spasiti«, i »ovo su oni koji dolaze iz nevolje velike«, i »blago vama kad vas zbog mene osude i popljuju i svašta izmisle…«

Iz knjige „Grešnicima ulaz dopušten“ p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh