Foto: Unsplash

Gospodin mi je dao neku baš posebnu ljubav i brigu te osjećaj „misije“ upravo prema onima koji trpe jer ne mogu začeti i roditi djecu. Dvije su mi stvari sada ovdje bitne za naglasak: prvo, takvih supružnika danas imamo, ali zaista neobično mnogo, a drugo: možda i većina od njih nema nikakvu otkrivenu i poznatu tjelesnu, zdravstvenu manu, bolest ili povod da budu neplodni – a jesu. U tome vidim jedan (ekstremno) poseban „znak vremena“, ali nisam siguran u kojem bih ga smislu protumačio. Jesu li uzroci „neplodnosti“ u promiskuitetu prije braka, u nepoštovanju kršćanskog morala (velik dio mladih već živi zajedno, bez sakramenta)? U korištenju kontracepcije ili pijenju alkohola, ili je to pitanje nezdrave hrane, stresna načina življenja, psihičkih blokada, proklinjanja? Svega toga skupa ili nečega sasvim drugoga? „Dok god se djeca rađaju, Bog nije odustao od svijeta.“ (R. Tagore) Odustaje li Bog onda polako od svijeta? To je velik misterij. A kažem, pošta mi je zatrpana molbama za pomoć, telefon neprestano zvoni… Morao bih se višestruko multiplicirati da svima odgovorim! Stoga sam odlučio neka razmišljanja staviti na papir. (…)

Nekoliko savjeta

Za sve katoličke supružnike željne djece predlažem dakle sljedeće:

• Učinite dobru svetu ispovijed, životnu. Osobito treba ispovjediti, uz kajanje, sve grijehe kojih ste svjesni od trenutka kad ste se upoznali (neki ulaze u bračni savez s neispovjeđenim teškim grijehom; i to može biti prepreka daru i blagoslovu začeća). Na internetu potražite pitanja za životnu ispovijed. Puno će vam stvari biti jasnije!
• Zamolite svećenika/župnika za sakrament bolesničkog pomazanja (sakramenti su naš glavni lijek i hrana i kanali Božjih čudesnih zahvata).
• Učinite kada možete hodočašće u neko Gospodnje ili Gospino svetište ili kojemu svecu (Lourdes, Fátima, otac Pio, naši hrvatski mučenici, bl. Alojzije, sv. Josip u Karlovcu, svetišta BDM…). Ondje sudjelujte u sv. misi. Možete učiniti i neki svoj zavjet, poput ovoga: „Sveti Josipe, izmoli nam dijete, a mi ćemo ga nazvati po tebi!“ Zavjet može biti i materijalne prirode: „Kupit ćemo kip za crkvu.“ Ili: „Vratit ćemo se s djetetom, u zahvalnom hodočašću. Napisat ćemo svoje svjedočanstvo, da svi mogu čuti.“ Ili slično. Na takvim posebnim mjestima posebno se vežemo s nebom. Kada primimo dar s neba, to nas i dalje drži u pouzdanju u Boga.
• Pazite da ništa od toga ne činite u mentalitetu poganstva: „Nešto ću dati božanstvu, pa će mi se smilovati, jer božanstvo treba podmititi.“ Bogu se ne možemo prijetvorno ulizivati.
• Kada možete i želite, dajte da se slavi Misa s nakanom na čast Srca Marijina za blagoslov obitelji ili slično. Ja običavam tako uobličiti nakanu. U takvu nakanu ulazi sve, a Bog sve zna. Neobično volim našu Gospu, pa ju uvijek spomenem u procesu molitve za potomstvo. Ne trebate izrijekom spominjati problem ili vaše prezime.
• Izmolite zajedno neku devetnicu, bilo koju, devetnice su dobro vrijeme zajedništva i fokusiranosti na očekivanje Božjeg djelovanja.
• Dnevno molite zajedno (podcrtavam: zajedno!) kao supružnici, barem Krunicu Božjeg Milosrđa ili nešto što vama odgovara. To je silno važno i zapravo je temelj svega ostaloga i uistinu je jedan znak da oboje želite isto te da se u tom smislu i duhovno angažirate, jer nema „čarobnog štapića“ i krivo je misliti da će sve netko drugi za nas (a bez nas) učiniti. Preporučam da se međusobno blagoslivljate ili samo riječima ili i znakom križa.
• Zamolite za molitvu i klauzurne časne sestre. One će se rado moliti na tu dragu molitvenu nakanu. Ne zaboravite na tradicionalne crkvene pobožnosti, poput klanjanja Presvetomu Sakramentu ili križnog puta. Činite to srcem, ne samo usnama.
• Ako postoji kakva svađa ili razmirica u obitelji, obavezno se izmirite i oprostite si što god da bilo, čak i ako što izgubite (npr., neko zemljište, neki novac – gdje je svađa nema blagoslova ni nad ljudima ni nad predmetima i mjestima). Bogu su vrlo mrske obiteljske svađe. One su vrlo često blokada raznih milosti, pa tako i milosti začeća djeteta. Stoput sam doživio da, kad se obitelj pomiri, pada ogroman teret sa srca i Gospodin nagrađuje poslušnost svojoj riječi, jer na mnogim se biblijskim mjestima govori upravo o tome. Štoviše, Isus nas najsnažnije upozorava da nećemo baš ništa dobiti u molitvi ako smo u zavadi s bližnjima. Tu treba progutati svoj ego i nekada prihvatiti nepravdu, kao žrtvu Bogu milu i nama spasonosnu.
• Učinite kakvo anonimno djelo milosrđa onima koji nemaju koliko vi imate: nekoj samohranoj majci, siromašnoj djeci, katoličkim misijama, bolesnima, beskućnicima… Platite koji račun, kupite pelene, posjetite ih, ponudite neku konkretnu pomoć, organizirajte nešto dobro, lijepo, korisno, kršćansko! Ne sjedite skršenih ruku u svojim tmurnim razmišljanjima. Upoznajte Isusa, darujte Isusa, tražite Isusa u drugima, pomažite Isusu u njima. Nitko vam ne može obećati dijete, ali toliko sam puta zaista vidio kako se nakon iskrena milosrdnog djela i zaista rodi „mali Isus“! Neki su mi posvjedočili da su izmolili dijete stojeći pred bolnicom u kampanjama Inicijative „40 dana za život“. Bogu je veoma mila ta žrtva molitve pred bolnicom. Najsrdačnije ju preporučam, više nego ikoju drugu pokoru i molitvu! (…)

Udomljavanje ili posvojenje?

Ako ste već dugo u braku bez djece i nikako ne dolazi do začeća, zašto da ne razmislite o udomljavanju ili o posvojenju djece?! To je najveće dobro djelo koje možete učiniti u životu: dati nekomu sebe, ime, krov nad glavom, obitelj, školovanje, ljubav. Ne bojte se. Pustite ljudske obzire. Odvažite se. Prihvatite tu djecu kao svoju. Zavolite ih! Od srca preporučam! Razmislite! Samo hrabro!

Iz knjige p. Marka K. Glogovića „Pro-laj(f)kam!!“. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Svi prihodi od prodaje knjige donirat će se ‘Udruzi Betlehem’. Knjigu možete kupiti ovdje.