fra Petar Ljubičić

RAZMIŠLJANJA

Fra Petar Ljubičić: Što je za mene osobno korizma? Sada je odlučujuće vrijeme, odlučujući dan, odlučujući sat – ne samo za ljude Korinta, nego i za vas, koji ovo čitate, i za mene – danas, sada! Sada je za mene trenutak spasenja! Koje li milosti, biti svjestan toga i za to se odlučiti!

Što je za mene osobno korizma?

Započinjemo ovogodišnju korizmu kao povlašteno i intenzivno vrijeme duhovne obnove, duhovne inventure našega života, vrijeme milosti i spasenja, vrijeme obraćenja i molitve, vrijeme duhovnog čišćenja i konačne odluke za Boga.


Korizma ne znači samo manje jesti i piti…

Korizma je vrijeme, u kojem pokušavamo intenzivnije steći dobre navike a osloboditi se onih loših. Poneki već odustaju i prije nego što započnu. Ovo vrijeme je vrijeme milosti i daje nam snage da ne odustajemo. Vrijeme korizme ne znači samo manje jesti i piti, uopće manje zahtijevati i trošiti za sebe. Smisao je: Trebamo postati slobodni i zdravi; porasti u ljubavi, pronaći samoga sebe; uvježbati i ostvariti ono što smo po krštenju postali: novi ljudi, djeca Božja u kojima se očituje Krist.

Ovo milosno vrijeme pokore uvodi nas dublje u tajnu grijeha i spasenja. Najveća zapreka na putu prema Bogu jest grijeh, grijeh kao svjesno odvraćanje od Boga, kao svjesno Bogu reći „ne”. Naš se pogled treba usmjeriti prema Kristu, naša molitva trebala bi postati redovitija i iz srca, naša ljubav prema bližnjemu revnija, naš način života iskreniji.

Sada!

Sveti Pavao nas poziva: „Evo sad je povoljno (milosno) vrijeme. Sad je dan spasenja!“ (2 Kor 6,2) Sada! Ne bilo kada, ne sutra, ne za dva, tri sata ili za dva, tri dana. Sada, ovoga trenutka! Sada je odlučujuće vrijeme, odlučujući dan, odlučujući sat – ne samo za ljude Korinta, nego i za vas, koji ovo čitate, i za mene – danas, sada! Sada je za mene trenutak spasenja! Koje li milosti, biti svjestan toga i za to se odlučiti! Korizma je vrijeme pokore, posta i molitve. Milosno i povlašteno vrijeme. Upoznajmo što bolje sebe, postanimo iskreniji prema sebi, priznajmo svoje nedostatke, svoje srce čistimo od svake ovisnosti, obraćajmo se i ljubimo Boga, tražeći njegovo milosrđe i tako bivajmo sve više pravedni i ponizni…

Vjera je milost, koja nije samo u srcu i na usnama. Ona bi trebala biti u životnom ostvarivanju. I u srcu, i na usnama i u djelima! Istinski živjeti. Vjera je živi odnos čovjeka s Bogom. S vjerom smo na Kristovu putu. Osloboditi se svega što nas rastresa kako bismo mogli slušati Boga i uroniti u njegovo otajstvo ljubavi. Na pitanje što je korizma obično odgovaram da je to vrijeme pokore. To je istina. Bit korizme je u tome da je ona duhovno iskustvo obraćenja – i to osobno… Ona je iskustvo milosnoga vremena koje nam govori o ljubavi Božjoj prema čovjeku i o čovjekovu odgovoru vjere na tu Božju ljubav, koja se očitovala u Isusu Kristu. Mnogo je toga što nas u životu čini praznima i razočaranima: kao što su razne brige, ovisnosti i nebitne stvari…

Ući u korizmu znači osloboditi se svega što nas rastresa kako bismo mogli slušati Boga i uroniti u njegovo otajstvo ljubavi, kao što je to činio Isus. Nađimo mirne kutke, kako bismo se u tišini srca sabrali i našli pred Bogom i poslušali njegov glas, a odbacili sve druge zavodljive glasove. Korizma je milosno, duboko i žarko iskustvo ljubavi Božje. Da bismo živjeli tu ljubav trebalo bi otići s Kristom u pustinju i tako biti u šutnji i molitvi s Bogom.

Vježbajmo se u poniznosti, strpljivosti prema ukućanima, pomaganju bližnjima u potrebi…

„Korizma koja počinje na Pepelnicu vrijeme je velikih obećanja i nada. Tada bi trebalo napraviti zaokret života. Najprije odreći se grijeha, priznati ih i oprostiti onima koji su te povrijedili. Zatim zamoliti neka Duh Sveti ispuni prostore duše, zamoliti Boga neka osvježi i izliječi dušu, tijelo i duh, a onda početi živjeti pozitivno i vidjeti da je zaista moguće biti sasvim drukčiji čovjek, svet, da je moguće svega se odreći i biti slobodan u srcu, da je moguće prihvatiti život s križevima, mukama, smrću i bolestima, te postati zdrav, vječan i neuništiv. Tko je dobro iskoristio korizmu, taj postaje iskusni kršćanin, vjernik i čovjek. Tako Uskrs na kraju korizme postaje ne samo slavlje Isusova Uskrsa i nade nego također novi početak, proljeće vlastitog života, proljeće zdravlja, humanosti i plemenitosti.” (vlč. Tomislav Ivančić)

Korizma je vrijeme istinskoga odricanja. Svatko sam za sebe trebao bi odabrati ono što će pridonijeti njegovu duhovnom napretku i rastu u ljubavi. Rast u ljubavi svrha je našega kršćanskog života, pa i korizme. Učinimo sve kako bismo se oslobodili nekoga poroka, grijeha, mane, te u vlastiti život uveli neku korisnu i dobru naviku. Dobro bi bilo vježbati se u samozatajnosti i poniznosti, strpljivosti prema ukućanima, marljivosti i pomaganju braći i sestrama u potrebi… Naći vremena i svaki dan čitati Sveto pismo ili pojačati osobnu i obiteljsku molitvu. Hvalevrijedno bi bilo odreći se gledanja „sapunica” i moliti obiteljsku krunicu. Čvrsto odlučiti u korizmi nikoga ne koriti (kritizirati) nego govoriti samo pozitivno i dobro. Pokušati ići na svetu misu nekoliko puta u tjednu i moliti križni put. Biti osvjedočeni vjernik…!

Molitva, post i milostinja

Korizma je pokorničko i milosno vrijeme u kojem se želimo vratiti Bogu, vratiti se na svoje kršćanske korijene, otkriti ljepotu krsne milosti i Božjeg sinovstva koje smo dobili. Molitva, post i milostinja pomažu nam da se oslobodimo od grijeha i krenemo prema svetosti. Evo moćnog sredstva u našim rukama. Ovo je oproban put. Evanđeoski. Isusov. Okušajmo ga ove godine. I Otac naš, koji vidi u tajnosti, uzvratit će nam. Naše je srce ranjeno grijehom, osakaćeno požudom i zato smo pozvani na obraćenje. Evo nam milosnoga vremena i iskoristimo ga što bolje!

Autor: fra Petar Ljubičić

  • 85
  •  
  •  
  •  
Na vrh