Duhovnost

SVEĆENIK ODGOVARA

Što ako je osjećaj srama prepreka za odlazak na svetu ispovijed? Poznati španjolski teolog, otac José Antonio Fortea, na svom je blogu pisao o osjećaju srama kod ispovjedi, koji mnoge vjernike udaljava od toga sakramenta…

Što ako je osjećaj srama prepreka za odlazak na svetu ispovijed?

Foto: Shutterstock

 

Osjećaj Kristove milosti trebao bi biti dovoljna pomoć ljudima da prevladaju osjećaj srama i odu na ispovijed, kako bi primili oprost. Međutim, u nekim slučajevima, o. Fortea priznaje, ljude preplave njihovi grijesi, i taj osjećaj postane „zid“ koji ih drži podalje od pomirenja.

„Svećenikova je dužnost očinski suosjećati s onima koji imaju ‘takve terete na savjesti’“

„Radije bi hodočastili 100 kilometara, nego priznali određene stvari koje su za njih sramotne“, rekao je o. José. Španjolski svećenik ukazao je na činjenicu da je svećenikova dužnost očinski suosjećati s onima koji imaju „takve terete na savjesti“. Također je istaknuo važnost osiguravanja istinski anonimnih ispovijedi, u posebnim ispovjedaonicama.

„Osoba koja se ispovijeda ne bi smjela biti vidljiva svećeniku kada dolazi ili kada odlazi. Ako postoji prozor na svećenikovim vratima, on ne bi trebao biti proziran. Te mjere mogu pomoći većini vjernika da se riješe osjećaja srama“, rekao je o. Fortea. Za one „doista rijetke“ slučajeve gdje je osjećaj srama još uvijek prepreka, čak i kod anonimnih ispovjedaonica, mogu se poduzeti dodatni koraci.

Mogućnost pisane ispovijedi

U takvim slučajevima osoba može uputiti anonimni telefonski poziv nekom svećeniku u gradu i ispričati mu o svom problemu. Sama ispovijed se ne može odviti preko telefona, ali u mnogim slučajevima telefonski poziv bit će dovoljan da pokajnik dobije samopouzdanje i pristupi ispovijedi. Ako pokajnik i dalje osjeća preveliki sram, može dogovoriti pisanu ispovijed sa svećenikom.

Otac Fortea ponudio je smjernice za takve pismene ispovijedi: ne bi smjele biti duže od jedne stranice, a grijesi bi trebali biti čitko napisani ili otipkani na računalu. „Svećenik će dati svoj savjet, pokoru i otpust, bez postavljanja pitanja za pokajnika. U tom bi slučaju postavljanje pitanja bilo kontraproduktivno“, kaže o. Fortea. Istaknuo je i da je gluhim i nijemim osobama uvijek bila dopuštena pismena ispovijed. A to bi također trebalo vrijediti i u slučaju nepremostiva osjećaja srama jer psihička nesposobnost može biti jednako stvarna kao i fizička.

Izvor: Catholic News Agency

Prevela Vedrana Prka

Najčitanije

Na vrh