Razmišljamo o evanđelju

FRA ZVJEZDAN LINIĆ

Što nas slijepac iz Jerihona kojeg je Isus ozdravio može naučiti o molitvi Pročitajte fra Zvjezdanovo razmatranje o evanđelju ove nedjelje, u kojem Isus ozdravlja slijepca: U molitvi, prije nego što Isusu počnemo jasno riječima izgovarati svoje potrebe, svoje probleme, potrebno je još nešto, bez čega ne može doći do uslišanja!

Što nas slijepac iz Jerihona kojeg je Isus ozdravio može naučiti o molitvi

Učitelju moj, da progledam.

U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.


Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«

Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.

Riječ Gospodnja.

Evanđelje po Marku 10,46-52

Ustani! Zove te!

Divim se ovom čovjeku slijepom od rođenja. Iz svojeg mraka, zbog tjelesnog oštećenja, on ipak u svojoj nutrini jasno vidi tajnu osobe Isusa Krista. Mnoštvo je ljudi oko Isusa, a u ovom času samo je ovom slijepom čovjeku jasno da je to Sin Davidov: to znači da je obećani Mesija, da je Spasitelj svijeta, da je to onaj koga su nebrojeni naraštaji stoljećima očekivali. Sve to posvjedočuje sam naslov što ga ovaj slijepac izriče u svojem vapaju: Isus, Sin Davidov!

Bitno se vidi srcem

Često se događa da netko i pored zdravih očiju ne uočava bitne stvari. Očito je da se ono bitno vidi tek nutarnjim pogledom, srcem, dušom. Ne događa li se često i nama da tako mnogo o Isusu čujemo, da ga tako često spominjemo, da mu se tako često molimo, a ipak kao da nam je on negdje jako daleko? Katkada se čini da ga ni ne susrećemo, nego, zatečeni silnim problemima, i u svojim molitvama razgovaramo s problemima koji nas muče, koji nam ne daju da na ispravan način vidimo Isusa, da ga osjetimo blizu, a pogotovo nam ne omogućuju da ga čujemo. To je ono najsudbonosnije: mi Isusa zapravo ne vidimo.

Ja bih to nazvao riječima: ne znamo se sabrati. Ne znamo ući u sebe, u dubinu svoga bića, u svoje srce. Gotovo bih rekao: ne znamo zatvoriti svoje tjelesne oči da bismo dušom gledali stvarnost. Nije li nam se tako često dogodilo, kada smo željeli o nečem dublje razmišljati, da smo zatvorili svoje oči kako bismo mogli bolje vidjeti? To je i tajna ovog slijepog čovjeka, tajna njegovih dubina, to je tajna gledanja iznutra. Ovaj je čovjek bio prisiljen na takvo nutarnje gledanje, ali je zato mogao u jednom času otkriti da je to jedinstvena prilika njegova života, da je blizu onaj koji mu može pomoći. U njemu se rodila nova nada, u njemu je začeto svjetlo vjere i prije svjetla tjelesnog vida.

Prvi cilj svake molitve

Ovdje vidimo i primjer zaufane molitve. Koliko smo puta klonuli u trenucima kada smo osjetili da nam molitve nisu uslišane kako smo to željeli i molili. Dolazimo u napast da pomislimo da nas Isus ne čuje, da ne mari za nas. Vapili smo, molili, ponavljali u svojim litanijama isti ovaj vapaj evanđelja: Smiluj nam se! A ipak, kao da još nema odgovora. Pa i ljudi oko nas često nas znaju obeshrabrivati da više nema smisla ni moliti. Možda smo u tome i sami znali druge obeshrabriti. Ovaj se čovjek iz Jerihona nije dao obeshrabriti. Ljudi su ga ušutkivali. Postajao je svojom vikom njima neugodan, iritirao ih je. Međutim, on je još jače vikao! On je opet vapio sve dok ga Isus nije čuo, sve dok nije došao do Isusa. To je prvi cilj njegove molitve: doprijeti do Isusa, doći k njemu, osjetiti da je Isus zamijetio njegov vapaj. A kad je došao k Isusu, onda ima prigodu da još konkretnije riječima oblikuje svoju molbu: „Učitelju moj, daj da progledam!“ A mi tako često želimo sasvim jasno riječima izgovarati svoje potrebe, svoje probleme, ali prije nego što srcem i vjerom dođemo do Isusa, možda katkada ni ne mareći jesmo li stvarno u Isusovoj blizini.

Čovjek slijepac iz Jerihona želi nas poučiti. Neka ono prvo u našim nakanama i našim molitvama bude: doprijeti do Isusa. Isus neka je prvi cilj svake molitve, svakog traženja. Sam će Isus to reći riječima: „Tražite najprije kraljevstvo Božje i sve će vam se ostalo nadodati!“ Isus sam je to naše kraljevstvo, naša sreća, naš put, istina i život! Isus je cilj naših molitava. Glavno je njega susresti: sve drugo dolazi tako lako. U slici ovog čovjeka iz evanđelja vidimo da nam je, kao njemu, potrebno zbaciti ogrtač, tj. osloboditi se nevjere, grijeha, predrasuda, svojih rastresenosti i svih drugih tereta duše; možda je potrebno učiniti neki napor, ne dati se ušutkati u tom vapaju za životom. I nama se nameće zadatak da pohrlimo prema Isusu, da ne ostanemo sjediti negdje na rubu puta. Sve su to pojedinosti iz ponašanja ovoga slijepca, kako ih donosi današnje evanđelje, ali nam one mogu poslužiti da otkrijemo neka pravila našeg vjerskog ponašanja! Primijenimo li ih, tada će sigurno čuti naš vapaj za životom, vapaj za slobodom, vapaj za pravdom! On će ga daleko prije čuti negoli Europa, negoli svijet! Jer Isusu je stalo do nas! Isuse, Sine Davidov! Isuse, Stvoritelju svijeta! Isuse, dobroto beskrajna: smiluj nam se!

Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se!

Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se!

Smiluj se nama kad u naše srce počne ulaziti mržnja i kad ogorčenost želi zavladati našim bićem!

Smiluj se nama, Isuse, u trenucima kada više nismo sposobni vladati svojim porivima i kada nam prijeti opasnost da se prepustimo razornoj snazi ubijanja i uništavanja!

Smiluj se nama, Isuse, kada dođemo u opasnost i pomislimo da si nas i ti ostavio, da više ne gledaš na svoj narod!

Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se!

Otvori i naše oči, Gospodine! Ne samo tjelesne oči, nego nam otvori nutrinu, srce, dušu, da bismo na ispravan način vidjeli tajne života, da bismo pravo gledali na ljude i stvari, da ne bismo slijepi u srcu zaboravili na ljubav.

Otvori nam oči srca i duše za vjeru da si ti s nama, da nas nisi ostavio, da nas nikada nećeš ostaviti!

Otvori nam oči duše da nikada ne previdimo da je čovjek stvoren na tvoju sliku i da je svaki čovjek tvoje stvorenje.

Čovjek slijep od rođenja na prilazu gradu Jerihonu vapio je iz svega glasa. Nije se dao ušutkati. Ljudi su mu govorili da to nije dobro, da to nema smisla, ali on je još jače vikao! I nama često u ovim vremenima govore da nema više smisla ni moliti, da ne čuješ više, da si zatvorio uši za naše vapaje. I nama pokušavaju reći da su uzalud tolike molitve i žrtve, da je uzalud toliko molitvenih manifestacija. Pokušavaju nas obeshrabriti! Ali, Isuse, kao i slijepac, odsada ćemo još jače vikati, još dublje zapomagati: Isuse, Sine Davidov, smiluj nam se! Smiluj se svim ljudima i daj da svi žive u miru i sreći!

Učitelju moj, daj da progledam!

Učitelju moj, neka nas tvoja dobrota spasi od svakoga zla!

Autor: fra Zvjezdan Linić (1941. – 2013.) Iz knjige „Neka mi bude po Riječi Tvojoj”. Izdavač: Teovizija.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 89
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Portal Book.hr osim tekstova iz tiskanoga izdanja časopisa Book, nudi dodatne zanimljive i važne teme. Naša je želja doprijeti do ljudi, posebno mladih, koji su iz bilo kojeg razloga privremeno ili trajno odustali od Boga i/ili Crkve; želimo im ponuditi Božju riječ na način na koji će je moći shvatiti i prihvatiti. Jednako tako želimo onima koji su u vjeri pomoći da ustraju i da napreduju u svojem odnosu prema Bogu i prema Crkvi.

Ponosni član obitelji Rhema

Zaklada Rhema

Pratite nas

Pratite nas na Facebooku Pratite nas na Instagramu Pratite nas na Twitteru Pratite nas na Youtubeu

Kontakt

PORTAL I ČASOPIS BOOK
Franje Gažija 2
48 000 Koprivnica, HrvatskaTelefon: +385 (0)95 206 5421 | +385 (0)48 210 104

Sva prava pridržana © 2017. Ustanova Kristofori. Izrada: Kosinus.hr

Na vrh