Foto: Shutterstock

Napuštanje zvanja i bračne tragedije

Ako je čovjek blizu Bogu, ne može nositi masku na dulje staze. Zato se neki od ljudi koji su duhovno angažirani boje intimne blizine s Isusom. Muči ih alergija na klanjanje, radije razmatraju štiva učenih i velikih autoriteta, nego li razgovaraju s Bogom, licem u lice. Isusovo povlačenje u Efrajim nije bio bijeg, posljedica kraha u karijeri, znak očajničke predaje ili depresije, već prilika za učenike da se zbliže s Njim. Isus nije otišao u Efrajim da bi se podvrgnuo antidepresivnoj terapiji! Uspijevao je plodonosno iskoristi svaku situaciju za ljudsko otkupljenje i na slavu svoga Oca i za otkrivanje svoje ljubavi. Nikada nećemo uspjeti upoznati same sebe dok ne riskiramo otvoriti se prema drugoj osobi, osobito prema Isusu. Puno drama koje se tiču napuštanja zvanja povezano je upravo s tim – pomanjkalo je intimnih, iskrenih kontakata s Isusom i zajednicom. Također, puno bračnih tragedija uzrokovano je nedostatkom razumijevanja, iskrenosti, nesposobnošću razgovara u tišini, u pustinji iskustava ili, općenito, nedostatkom bilo kakve komunikacije. Supružnike, više od seksa, sjedinjuju riječi. Riječi, a ne testosteron, odlučuju o prijateljstvu!

Kada se pojavi kriza u braku i kada se supružnici udalje, to može biti prilika za duhovno zbližavanje Bogu. Jednako tako, kada u redovničkoj zajednici dođe do krize…

Nedostatak prijateljstva, nedostatak osjećajnog razvoja, pomalo hladna i intelektualna, stroga formacija doveli su do pregrijanosti, i u konačnici do odlaska mnogo svećenika i duhovnih osoba. Šansa za nas je dati da nas Isus upozna, čime stječemo mogućnost upoznavanja Isusa kakvog ne poznaju knjige mistika; jer nečije iskustvo nikada neće biti naše. Intimno upoznavanje Njegove osobe je neusporedivo vrijednije od znanja teoloških aspekata paradigme kao što je Krist.

Poznanstvo koje je prijateljstvo, a ne učenje. Poznanstvo koje je prisnost, a ne znanje katekizamskih članaka. Ne suprotstavljam jedno drugomu, već priznajem prvenstvo osobnoj bliskosti pred teološkom erudicijom. Ako se ne povjeravamo Bogu i u družbi nema ozračja zajedništva koje je resilo apostolsku zajednicu, pitanje je vremena kad ćemo se početi povjeravati ekvivalentima mami ili tati, a to se tiče kako posvećenih osoba tako i bračnih parova. Kada se pojavi kriza u braku i kada se supružnici udalje, to može biti prilika za duhovno zbližavanje Bogu. Jednako tako, kada u redovničkoj zajednici dođe do krize, kada se njezini članovi međusobno povrijede i zatvore u sebe, to je simptom da treba pronaći nov način jedinstva u Bogu, otkrivajući najprije vezu s Njim. Krize među ljudima često su posljedica zanemarivanja veze s Bogom.

Iz knjige „Odlasci“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti  ovdje.