RAZMATRANJE I MOLITVA

U našem odnosu u braku, u našim postupcima, napose onim negativnim – onima koji nas ne izgrađuju, nego nam u misli dovode „spoznaje“ kako nam je supružnik najgori „neprijatelj“ i da nam zagorčava život – najčešće se fokusiramo na to da je ta osoba takva i često nas to frustrira, dođe nam da odustanemo, ljuti smo i u srcu jednostavno nastane gorčina, bol i bezvoljnost. Naravno, rijetko se pitamo: „Kakav/kakva sam ja, kako mene vidi supružnik i kakva su moja djela?“, jer naš fokus je toliko na njemu/njoj i na njezinim/njegovim „nedjelima“, da svoje stavove i djela niti ne primjećujemo. Dapače, često smo mi ti koji radimo ispravno, a druga strana samo zagorčava. No, ako je tome tako, jesam li zainteresiran/zainteresirana saznati, zašto druga strana „zagorčava“? Je li uistinu zlobna, traži moju pažnju ili je pak ranjena? Možda ćemo reći: „On/ona samo divlja, ljuti se, viče, ne poštuje, ne ljubi, ponaša se grubo“. No zašto je tako i što ću ja poduzeti, ili što bih trebao/trebala poduzeti? Ili radim ono najgore, osuđujem i odustajem, , iako sam obećao/obećala: „u dobru i zlu“?!

Odjednom nikome nije jasno što se događa, frustracije rastu na obje strane

Uzmimo sljedeći primjer. Recimo da suprugu roditelji, za vrijeme njegova odrastanja uopće nisu posvećivali pažnju, dapače, osim materijalnih stvari i onog osnovnog, nitko nije mario za njega, za njegove želje, misli, nije dobio pažnju, ljubav, možda mu nikada nisu rekli da ga vole. Osjeća se jako odbačeno, fali mu pažnje i nježnosti. On to nije birao! No, u svemu tome se jednostavno povukao i možda u srcu posložio stvari ovako: „Ja ću se sam pobrinuti za sebe i ne treba mi nitko“. I s takvim stavom došao je u brak. S druge strane, supruga dolazi iz obitelji gdje su roditelji pružali dovoljno ljubavi, pažnje, bliskosti i njoj je normalno da to dobije. I tako uđe u brak. Jedan i drugi imaju određena očekivanja (ili ih više nemaju jer su potisnuta, odustali su od nekih stvari) i krene zajednički suživot. No, ušavši u brak, suprug, barem djelomično, očekuje i razmišlja: „Sada ću konačno dobiti pažnju, bliskost, ljubav, nježnost, poštovanje koje nisam dobio do sada“. Supruga s druge strane očekuje da će ona to dobiti jer je to normalno s obzirom da je to i dobivala kroz život. U početku braka još je sve „friško“ i ide, no s vremenom suprug u toj silnoj čežnji da ga netko konačno prihvati, a sa zatvorenošću srca koje to supruzi ne daje, počinje utjecati na suprugu da se ona počinje pitati: „Zašto on mene ne voli, zašto ga ništa ne zanima, zašto mi ne daje nježnost? Ovo nije ono što sam očekivala od njega (braka)“.

Umjesto da razmišljam „što je njemu/njoj“ i upadam u silne frustracije i bezvoljnost…

I supruga se postupno povuče, prestane davati pažnju suprugu i počinje sve više prigovarati, odnosno, točnije, vapiti za tom nježnosti. Suprug razmišlja, pa meni to treba, nježnost, ljubav, poštovanje, daleko više nego tebi. I nakon svih tih „prigovora“ zaključuje nešto poput: „Očito ni od supruge neću dobiti nježnost, bliskost, sve je isto, očito me nitko ne cijeni“ i jednostavno se povuče i u sebi odluči da njemu to ne treba. No, ustvari, frustracije u njemu sve više rastu. S druge strane, supruga sve više čezne za ljubavlju, nježnošću i njezino srce počne sve više „venuti“ jer se suprug sve više i više zatvara. Kako bi potaknula da to dobije, ona određeno vrijeme sve više, kroz kritike, možda i inat, uskraćivanje, pokušava dobiti od njega ono što joj treba, a on se sve više i više zatvara. Odjednom nikome nije jasno što se događa, frustracije rastu na obje strane. Situacija može biti i obrnuta, možda je supruga doživjela odbačenost u djetinjstvu, a možda su to doživjeli oboje. I što učiniti? Ili, što bih ja očekivao/očekivala u takvim situacijama?

Umjesto da razmišljam: „Što je njemu/njoj?“ i upadam u silne frustracije i bezvoljnost, na meni je, po sakramentu braka i po onom što Bog očekuje od mene, da se pitam: „Zašto je takav i kako mu pomoći?“. U nastavku donosimo konkretan prijedlog što učiniti.

Kratko izrecite osobnu molitvu koja vam je na srcu i u mislima…

POTICAJ/ODLUKA DANA

Preporučamo da prikazujete Mise prema pripremi za Misu (nalazi se na besplatnoj aplikaciji „Misa i molitve“; Google Play) – prema pripremi za obraćenje muške, odnosno ženske osobe.

Kroz navedenu pripremu donosit ćeš Gospodinu suprugine/suprugove rane, prepreke, terete, boli, zarobljenosti i mnogo drugoga što tereti, a možda i „razara“ njega/nju, a posljedično i vaš brak.

Pitanje je, želiš li to, želiš li uzeti taj „križ“ i poći za Isusom? Želiš li spasiti svoj brak, sebe i pokoljenja koja dolaze? Odnosno, želiš li dopustiti Isusu da to učini preko tebe? Hoćeš li to učiniti, hoćeš li ustrajati? Hoćeš li dopustiti da Gospodin i tebe kroz to iscijeli?

SVAKODNEVNA MOLITVA

Molim te, Oče, da danas svojim zalaganjem i odlukama, te prvenstveno tvojom milošću i blagoslovom, naučim, spoznam i učinim ono što je potrebno i važno mom supružniku. Daj da ne očekujem da on bude savršen partner, već daj da ja to postanem i budem, shvaćajući da tako ispunjavam tvoju volju za svoj život i da jedino tako mogu dobiti ono što je meni potrebno. Pomozi mi da shvatim da na taj način skupljam nepropadljivo blago za Nebo. Neka, Oče, bude tvoja volja! U Isusovo te Ime molim i zazivam vodstvo i zaštitu Duha Svetoga na sebe i cijelu svoju obitelj! Hvala ti i slava! Amen.

MOLITVA ZA OBNOVU I ISCJELJENJE BRAK I OBITELJI

Donosimo molitvu po kojoj možeš, povremeno ili često, donositi pred Gospodina sebe, svoj brak, svoju djecu i moliti za obnovu i iscjeljenje.

Molitvu pisanu u ženskom rodu možeš pročitati ili preuzeti ovdje, a u muškom rodu ovdje.

– – – – – – – – – – – – – – –

*Ako želite molitvu i dnevni poticaj dobivati na svoju e-mail adresu, molimo vas da se prijavite ovdje.

*Više o snažnoj i jednostavnoj poruci „Ljubavi i poštovanja“ koja je spasila, ojačala i obnovila brojne brakove i veze saznajte ovdje.

Book.hr