Ako želite pronaći zadovoljstvo i mir, iskušajte ono što se zove „umiranje sebi”

Kad te zaborave i1i zanemare, a ti si sretan i nisi uvrijeđen – to je umiranje sebi.

Kad ne poštuju tvoj savjet i ismijavaju tvoje mišljenje, a ti to primaš strpljivo, tiho, s puno ljubavi i ne dopuštaš da u tvom srcu raste gorčina – to je umiranje sebi.

Kad s ljubavlju i strpljivo podnosiš nered, nepravilnosti, sporost i dosadu… i izdržavaš je kao što je to Isus izdržavao – to je umiranje sebi.

Kako ti nikad nije stalo da budeš glavni u razgovoru, da nabrajaš svoja dobra djela, tražiš pohvalu za svoje djelo, i kad zaista želiš biti nepoznat – to je umiranje sebi.

Kad si u stanju gledati brata ili sestru kako napreduju i kako su u blagostanju, a možeš se s njima iskreno radovati i ne osjećaš zavist premda si u većoj potrebi od njih – to je umiranje sebi.

Kad si zadovoljan bilo kojom hranom, bilo čime što ti se daruje, bilo kojom odjećom, klimom, vremenom ili društvom ‒ to je umiranje sebi.

Kad možeš podnijeti ispravke, kad se možeš ponizno pokoriti iznutra kao i izvana bez ikakve pobune ili ogorčenja u svom srcu – to je umiranje sebi.

Rhema br. 6, 2003. g.

Tekst je prvotno bio objavljen u mjesečniku Book.