Duhovnost

ULAZAK U MOLITVU

Što je potrebno da bi naša molitva bila plodonosna

Što je potrebno da bi naša molitva bila plodonosna

Puno sam u životu čuo sam izreku: „Priprema je pola posla.“ I zaista je tako. Što god da radimo trebamo se dobro pripremiti, sagledati problem i pronaći najbolje rješenje. Zato ova izreka vrijedi i za molitvu. I za nju je nužna dobra priprema. U suprotnom, ako se dobro ne pripremimo, možemo izgubiti mnoštvo milosti koje nam Bog želi dati. Dio će nam ukrasti đavao, a dio naše brige i misli ( usp. Mt 13, 18-23).


Zašto je teško ući u molitvu?

Iako sada govorimo o molitvi, priprema je nužna također i za svetu misu, ali i svaki drugi sakrament. Živimo u ubrzanom svijetu prepunom informacija, čitamo novine, gledamo vijesti, pratimo društvene mreže. Tisuće i tisuće informacija dolaze do našeg mozga koji ih pokušava obraditi. 90 posto tih informacija nekorisno je za naš život. Što se događa s njima? One odlaze u našu podsvijest. Čovjek je stvoren kako bi pomagao drugima, služio, rješavao životne probleme. Tako kada čitamo vijesti ili gledamo filmove, naša se nutrina puni mnoštvom informacija vezanih s različitim događajima i situacijama.

Naše se emocije bude i potiču nas na djelovanje. Ali kako djelovati kada su ti događaji imaginarni ili se jednostavno događaju na drugom dijelu svijeta? Ukratko, „punimo“ se mnoštvom informacija koje samo iritiraju naš duh, prazne potrebu ljudskog duha da suosjeća s drugima i pomaže. Sve to umara čovjeka, više ne znamo kako doći do mira i spokoja. K tomu, postajemo i sebični jer umjesto da pomažemo drugima, svoje osjećaje praznimo gledajući neki film. Vjerujem da nam je sada jasno zašto je teško ući u molitvu, u mir. Neprestano se borimo s problemima koje ne možemo sami riješiti. Također ne znamo biti u sadašnjem trenutku – naše se misli plaše budućnosti i žale za onim što se dogodilo u prošlosti. A mi smo ondje gdje su nam misli – o čemu mislimo tomu i težimo.

Kako susresti Isusa u molitvi

Biblija kaže da ljubimo Boga svim srcem, svom dušom, svim umom svojim i svom snagom svojom (usp. Mt 22 ,37 i Mk 12, 30) Čovjek je pozvan ljubiti Boga u punini. Naše misli, osjećaji, želje, snaga, tijelo – sve to treba ljubiti Gospodina. Dakle, cijelim bićem trebamo čeznuti za Bogom. Nadalje, sam Bog kaže za sebe: „Ja jesam!“ To znači da je naš Gospodin sada i ovdje. On je tu kraj tebe, on je tu s nama. Zašto ga onda ne osjećamo, zašto ga ne vidimo? Odgovor je opisan gore u tekstu. Ne osjećamo i ne vidimo Gospodina zato što mi nismo prisutni ovdje i sada. Kao što smo rekli, mi smo ondje gdje su i naše misli. Ako su nam misli daleko u budućnosti, strahujući za onime što nas čeka, ili naprotiv, ako u mislima žalimo za događajima iz prošlosti i povredama – mi nismo u sadašnjosti.

Kako bi susreli Isusa u molitvi trebamo zadovoljiti nekoliko uvjeta:

  1. Znati i prihvatiti da je Isus ovdje i sada, te da je on ŽIVI Bog ( usp. Lk 20, 38).
  2. Biti u ovom trenutku, naučiti usmjeriti svoje misli u sadašnjost.

Nakon spoznaje ovih dviju činjenica, događa se susret. Susret živoga Boga koje je OVDJE i SADA i nas. „K’o zora pouzdan mu dolazak“ – kaže prorok Hošea ( Hoš 6,3). Dakle gotovo je nemoguće ne susresti se s Isusom u molitvi, ako svoje misli usmjerimo na Njega. On je uvijek ovdje, a mi smo ti koji „lutamo“. On je isti jučer, danas i sutra, on je ovdje (Heb 13,8).

Ulazak u duh

Kako ne bi ostalo samo na riječima, sada ću preporučiti nekoliko smjernica kako bismo mogli započeti svoju molitvu. Ovo su samo primjeri kako možemo ući u duh da bismo se susreli s Isusom – naravno, ima i mnogih drugih načina. Najprije ćemo načiniti znak križa. Učinit ćemo to sasvim polako, dajući pažnju svakoj Božanskoj osobi kojoj se obraćamo. Također, potrebno je učiti se vizualizirati svaku Božansku osobu. Boga Oca koji stvara svijet; Isusa Sina, koji je visio na križu za naše otkupljenje a sada je u slavi i sjaju na nebu; Duha Svetoga koji lebdi nad vodama, govori po prorocima…

Nakon znaka križa dolazimo do sljedećeg koraka. Ugodno se smjestimo, zatvorimo oči i počnimo sa slušanjem. Pokušajmo biti svjesni trenutka u kojem se nalazimo. Fokusirajmo se na svaki zvuk, na sve što možemo čuti. Što god da to bilo, ostanimo dvije minute u osluškivanju svega oko nas. Zatim, pokušajmo osjetiti što se događa u našim nogama. Ostanimo tako dvije minute. Potom isto ponovimo s našim rukama; pokušajmo osjetiti što se događa s njima te ostanimo tako dvije minute. Ovom vježbom služili su se crkveni oci i pustinjaci kako bi došli u sadašnji trenutak i jednostavno se prepustili Bogu. Ovim korakom smirujemo svoje misli i cijelo svoje biće usmjeravamo prema Bogu.

Nakon što smo se umirili i postali svjesni sadašnjeg trenutka, dolazimo do susreta s Bogom. Jer kao što smo rekli – on je već ovdje, a i mi smo sada došli. Kako bi izrazili i potvrdili želju za susretom s Isusom, možemo polako izgovarati: „Isus, Isus…“. Ponavljajmo to nekoliko minuta. Odjednom shvaćamo i osjećamo susret sa živim Bogom. On je mir, radost, zdravlje – ako osjetimo duboki mir to je naš Gospodin, ako osjetimo radost i to je on, ako primimo ozdravljenje i iscjeljenje u molitvi – i to je on. Ako primimo odgovor na svoje molbe i to je Gospodin (Mih 5,5; Iz 9,2; Gal 5,22; Izl 15,26…)

Također, za ulazak u duh možemo koristit molitvu „Oče naš“, tako da nakon svake riječi te molitve zastanemo par sekundi. Pokušajmo dati pažnju svakoj riječi koju izgovaramo, jer svaka je riječ važna. Polako izgovarajući dajemo priliku svome duhu da zaista čuje i primi izgovorene riječi.

To su načini na koji se možemo pripremiti za susret s Isusom u molitvi. Meni su pomogli a i vi ih možete sami isprobati.

Matej Halužan; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *

Najčitanije

Na vrh