Foto: Shutterstock

Stalno, beskrajno od drugog čovjeka tražimo da se zanima za nas – upravo zato da bi se brinuo za to što se s nama događa i da bi primio to u svoje ruke i doveo u red. Želimo pronaći nekoga tko bi se bavio nama onda kad je postojanje prevelik teret da bismo ga sami podnijeli. Konačno, ne pronalazeći nikoga takva ili razočaravanjem u nekoga za koga smo očekivali da će se stalno brinuti o nama, doživljavamo slom i osjećamo se odbačeno.

To je veoma čest povod za depresiju, očaj, gnjev, somatske bolesti, degradaciju vlastitog osjećaja vrijednosti, a čak i samoubojstvo ili barem autoagresiju.

Od nesreće i napuštanja, od razderanih ožiljaka i nedostatka ljubavi spašava nas jedino…

Ne tražimo onoga koji nas traži, nego one koji mogu jedino zavarati, čak i ako toga nisu svjesni. To je pravi uzrok naših tragedija.

Pomoć doživljavamo kao dobitak na lutriji, ili susret s osobom koja će se u nas zaljubiti, ili – kao karijeru! Ali to nas sve može beskrajno unesrećiti. Dobitak na lutriji može nas učiniti pohotnima, dovesti do ludila ili možemo biti opljačkani. Osoba koja se u nas zaljubi za nekoliko godina može se ispostaviti ništarijom, a karijera obično budi veći strah nego gledanje u planinsku provaliju. Bog govori da jedino nauk o kraljevstvu Božjem spašava čovjeka od nesreće i napuštanja, liječi razderane ožiljke i jača ljubavlju. Zašto? (…)

Iz knjige patera Augustyna Pelanowskog. Do 31. 12. 2019. ostvarite popust do čak 75 % na njegove te na druge knjige iz Biblioteke Figulus. Samo na WWW.FIGULUS.HR.