Duhovnost

PATER PELANOWSKI

Što je Isus pobijedio na križu, i zašto je Bog izabrao taj najgori oblik Zašto je Bog odabrao ući u najočajniji, najbeznadniji oblik ljudskog postojanja – odnosno u život Isusa Krista… I što je pobijedio smrću na križu

Što je Isus pobijedio na križu, i zašto je Bog izabrao taj najgori oblik

Zašto je Sin Božji imao tako ljudski nesretnu sudbinu? Postoji li ikoja sretna sudbina? Možda jedino u našoj mašti. Što god bismo učinili, ionako nestane. Smrt oduzima sve. A prije nego što čovjek umre, ranije, još za života, preživi nekoliko vrsta smrti. Preživi ili ne preživi – možda zapne u nekom od tih mentalnih odnosno emocionalnih iskustava i čak si oduzme biološki život. Nakon brojnih godina razmišljanja o Bibliji, između njezinih redaka, između riječi i slova, između tiskarske boje i korica, na tim stranicama Svetog pisma vidim da je Božja volja bila ući u najočajniji, najbeznadniji oblik ljudskog postojanja – odnosno u život Isusa Krista – i uskrsnuti najistinitijim, besmrtnim, vječno eksplorirajućim postojanjem. Progurati se kroz najtješnja vrata života i smrti i buknuti najdivnijim životom, o kojem premalo znamo, jedva da je moguće. Takva je bila Božja volja.


Zašto je Bog izabrao taj najgori oblik

Zašto je onda Bog izabrao taj najgori oblik? Da više nitko ne bi mogao reći da je napušten i da ima sudbinu koju ni Bog ne bi razumio i ne bi mogao s njom suosjećati. Šokantna činjenica smrti Boga u čovjeku i uskrsnuće čovjeka u Bogu – jer isto tako se može govoriti o tome što se je dogodilo s Isusom Kristom – svemu je dala više nego apsurdan smisao. Više nego apsurdan, jer dotiče apsurd, ali ga pobjeđuje. Zar to ne zvuči apsurdno: smrt Boga? To je logička kontradikcija. Bez obzira na to ima li Boga ili ga nema, ako je netko Bog, taj netko ne može biti smrtan. S druge strane to je također nešto teško razumljivo i apsurdno jer činjenice izgledaju kao da negiraju uskrsnuće čovjeka. Ta trupla ne hodaju po groblju i ne posjećuju susjedne grobove da bi se prisjećala dobrih starih vremena. Dakle postoje dvije nemogućnosti u najdramatičnijem obliku ljudskog postojanja. Zašto je Bog to napravio, zašto je umro i uskrsnuo? Zasigurno ne zato da bi zadivio mene, Augustyna Pelanowskoga. Razmišljam o tome cijelu godinu jer želim to razumjeti. Moj život me poprilično stoji da bih ga proživio bez razmišljanja. Želim razumjeti što se sa mnom događa – ako već za život plaćam takvu cijenu patnje, onda barem trebam znati što se događa! I samo Bog mi može dati zadovoljavajući odgovor. Vjerujem mu da on ima odgovor i zato čitam Bibliju. Ta Bog ne umire, a čovjek ne uskrsava, no ipak se je upravo to dogodilo u Isusu Kristu i zato me to zanima. Zbilo se je to u određenom smislu – jer ne može se doslovno govoriti o smrti Boga.

Pobjeda

Odajući počast svetomu križu, tobože apsurdno, ali sigurno paradoksalno, odajemo počast… vješalu. Kako možemo štovati sredstvo mučenja u središtu svetišta?! Zašto, naprimjer, ne štujemo giljotinu? I još križ zovemo lijepim i štujemo ga sa zahvalnošću! Kako možemo slaviti tako nešto poput križa, na kojem je bio mučen na najokrutniji mogući način Sin Božji? Kako grede možemo zvati slatkima ili od njegovih čavala činiti relikvije? Radimo to zato što vjerujemo – ali u što? Ako vjerujemo da je križ Isusa Krista postao simbol pobjede, onda se pitamo nad čime? Upravo nad time što je Isus Krist križ donio sa sobom, nad porazom poraza, nad najokrutnijom smrću. Križ nije postao precrtavanje, već podcrtavanje snage života u Bogu. (…)

Njegov život nije prošao bez poraza, poniženja, straha, stresa, izdaje, ali Isus ipak nije bio razočaran, već je unatoč svemu tome snagom svoje ljubavi prema nama prebrodio i pobijedio. U njemu se je objavio život jači ne samo od smrti, nego također jači od svakog poraza i svakog razočaranja. (…)

Ulomak iz nove knjige „Posljednje duhovne vježbe“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

 Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 59
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Duhovnost

PATER PELANOWSKI

Što je Isus pobijedio na križu, i zašto je Bog izabrao taj najgori oblik Zašto je Bog odabrao ući u najočajniji, najbeznadniji oblik ljudskog postojanja – odnosno u život Isusa Krista… I što je pobijedio smrću na križu

Što je Isus pobijedio na križu, i zašto je Bog izabrao taj najgori oblik

Zašto je Sin Božji imao tako ljudski nesretnu sudbinu? Postoji li ikoja sretna sudbina? Možda jedino u našoj mašti. Što god bismo učinili, ionako nestane. Smrt oduzima sve. A prije nego što čovjek umre, ranije, još za života, preživi nekoliko vrsta smrti. Preživi ili ne preživi – možda zapne u nekom od tih mentalnih odnosno emocionalnih iskustava i čak si oduzme biološki život. Nakon brojnih godina razmišljanja o Bibliji, između njezinih redaka, između riječi i slova, između tiskarske boje i korica, na tim stranicama Svetog pisma vidim da je Božja volja bila ući u najočajniji, najbeznadniji oblik ljudskog postojanja – odnosno u život Isusa Krista – i uskrsnuti najistinitijim, besmrtnim, vječno eksplorirajućim postojanjem. Progurati se kroz najtješnja vrata života i smrti i buknuti najdivnijim životom, o kojem premalo znamo, jedva da je moguće. Takva je bila Božja volja.


Zašto je Bog izabrao taj najgori oblik

Zašto je onda Bog izabrao taj najgori oblik? Da više nitko ne bi mogao reći da je napušten i da ima sudbinu koju ni Bog ne bi razumio i ne bi mogao s njom suosjećati. Šokantna činjenica smrti Boga u čovjeku i uskrsnuće čovjeka u Bogu – jer isto tako se može govoriti o tome što se je dogodilo s Isusom Kristom – svemu je dala više nego apsurdan smisao. Više nego apsurdan, jer dotiče apsurd, ali ga pobjeđuje. Zar to ne zvuči apsurdno: smrt Boga? To je logička kontradikcija. Bez obzira na to ima li Boga ili ga nema, ako je netko Bog, taj netko ne može biti smrtan. S druge strane to je također nešto teško razumljivo i apsurdno jer činjenice izgledaju kao da negiraju uskrsnuće čovjeka. Ta trupla ne hodaju po groblju i ne posjećuju susjedne grobove da bi se prisjećala dobrih starih vremena. Dakle postoje dvije nemogućnosti u najdramatičnijem obliku ljudskog postojanja. Zašto je Bog to napravio, zašto je umro i uskrsnuo? Zasigurno ne zato da bi zadivio mene, Augustyna Pelanowskoga. Razmišljam o tome cijelu godinu jer želim to razumjeti. Moj život me poprilično stoji da bih ga proživio bez razmišljanja. Želim razumjeti što se sa mnom događa – ako već za život plaćam takvu cijenu patnje, onda barem trebam znati što se događa! I samo Bog mi može dati zadovoljavajući odgovor. Vjerujem mu da on ima odgovor i zato čitam Bibliju. Ta Bog ne umire, a čovjek ne uskrsava, no ipak se je upravo to dogodilo u Isusu Kristu i zato me to zanima. Zbilo se je to u određenom smislu – jer ne može se doslovno govoriti o smrti Boga.

Pobjeda

Odajući počast svetomu križu, tobože apsurdno, ali sigurno paradoksalno, odajemo počast… vješalu. Kako možemo štovati sredstvo mučenja u središtu svetišta?! Zašto, naprimjer, ne štujemo giljotinu? I još križ zovemo lijepim i štujemo ga sa zahvalnošću! Kako možemo slaviti tako nešto poput križa, na kojem je bio mučen na najokrutniji mogući način Sin Božji? Kako grede možemo zvati slatkima ili od njegovih čavala činiti relikvije? Radimo to zato što vjerujemo – ali u što? Ako vjerujemo da je križ Isusa Krista postao simbol pobjede, onda se pitamo nad čime? Upravo nad time što je Isus Krist križ donio sa sobom, nad porazom poraza, nad najokrutnijom smrću. Križ nije postao precrtavanje, već podcrtavanje snage života u Bogu. (…)

Njegov život nije prošao bez poraza, poniženja, straha, stresa, izdaje, ali Isus ipak nije bio razočaran, već je unatoč svemu tome snagom svoje ljubavi prema nama prebrodio i pobijedio. U njemu se je objavio život jači ne samo od smrti, nego također jači od svakog poraza i svakog razočaranja. (…)

Ulomak iz nove knjige „Posljednje duhovne vježbe“ autora p. Augustyna Pelanowskog. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

 Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

  • 59
  •  
  •  
  •  
Komentiraj
U komentarima je zabranjeno vrijeđanje na bilo kojoj osnovi. Komentari koji sadrže uvredljive poruke ili neprimjerene izraze bit će uklonjeni.

Reci što misliš

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena.

Na vrh