Foto: Shutterstock

U izmišljenu dijalogu između Isusa i Jude, Dzieje Andrzeja i Pawła (hrv. Događaji Andreja i Pavla) – autor je nepoznat a zapisan je na koptskome jeziku dosta kasno, zasigurno oko 9. stoljeća – čitamo sljedeće…

Svatko se mora do kraja boriti s kušnjom svojega života, sve dok je ne pobijedi. Ali kada prelazimo granicu života i smrti, obrasci postaju nepovratni

U trenutku kada Isus umire na križu, Juda nije više živ – počinio je samoubojstvo – i možda ga je već u trenutku samoubilačkoga vješanja pogodio grom s neba. Pada u bezdan i tu susreće Isusa koji „silazi u pakao“ spasiti duše koje su umrle prije Njegove smrti. Juda se poziva na Petrov razgovor s Isusom, u kojemu je govorio o opraštanju sedamdeset puta sedam. Koliko daleko može sezati Isusovo milosrđe – do pakla? Može li opraštati još dalje, dublje, beskrajnije? Isus stoga u ovome apokrifnom dijalogu daje Judi šansu i šalje ga u pustinju kako bi se još jednom susreo s napasnikom i napokon pobijedio kušnju.

„Ne boj se nikoga osim Boga. Ako ugledaš vraga kako ti prilazi, ne boj se ni njega ni ikoga drugoga, boj se samo Boga“

Milosno jača izdajicu riječima: „Ne boj se nikoga osim Boga. Ako ugledaš vraga kako ti prilazi, ne boj se ni njega ni ikoga drugoga, boj se samo Boga“. Juda ima još jednu šansu. Ali, netko tko tijekom života koristi milosrđe neprestano, prekomjerno, još će ga jedan put iznevjeriti, iako bi mogao biti izbavljen iz pakla. Tako Juda još jednom, u pustinji podliježe vragu. Problem je u tome što, ako je tko mnogo puta podlegao vragu, to mu postaje navika, ovisnost te nakraju ne zna drukčije, može se samo varati, čak i u paklu. Svatko se mora do kraja boriti s kušnjom svojega života, sve dok je ne pobijedi. Ali kada prelazimo granicu života i smrti, obrasci postaju nepovratni.

Autentičnost našega kajanja, pokore i obraćenja potvrđuje se onda kada naiđemo na istu kušnju, ali joj taj put ne podlegnemo

Autentičnost našega kajanja, pokore i obraćenja potvrđuje se onda kada naiđemo na istu kušnju, ali joj taj put ne podlegnemo. Dok ovdje vegetiramo, trebamo se ispovijedati čak 777 puta, neprestano se obračunavati sa svojim demonom sve dok ga na kraju ne pobijedimo. Možda upravo zbog toga živimo tako dugo? Jer nakon smrti valjda ne postoji više šansi jer smo ih tijekom života imali 777777. Dum spiro, spero, dok dišemo ovim životom, možemo sve promijeniti. Daje li Bog u trenutku smrti još koju šansu, posljednju opciju? Možda da? Istinu govoreći, sa sigurnošću imamo samo ovaj život kako bismo pobijedili prijevaru đavla. Trenirajmo stoga osvajanje svojih izdaja te ih nastojmo pobijediti.

P. Augustyn Pelanowski; Book.hr

U našoj biblioteci Figulus možete pronaći brojne naslove omiljenog poljskog propovjednika, pavlina Augustyna Pelanowskog, ovdje.