Evangelizacija

MARIO HALUŽAN

ŠTO JA UOPĆE ŽELIM? Pazite dakle kako slušate! Isus nije rekao: Pazite što slušate, jer se ne radi o tome što nam je netko rekao, a što smo mi čuli. Što god nam je netko rekao, mi smo to čuli svojim ušima. Isus ovdje kaže: „Pazite KAKO slušate“ (Luka 8,18)…

Foto: Shutterstock

Mislim da se isplati učiti slušati i s vremenom sve dublje i dublje ulaziti u život u izobilju

Velika je razlika između toga što slušamo i kako slušamo. Ono što slušamo događa se izvan nas, to je neki glas koji nam govori, a mi to čujemo svojim ušima. S druge strane, kako slušamo ovisi o tome kako je na to što nam je netko rekao reagiralo naše srce. Vjera je stvar srca, tako da je najvažnije kako je moje srce reagiralo na ono što je netko rekao. Svi smo mi zbog svoje samopravednosti skloni prebacivati krivnju na nekoga izvan sebe, jer nemamo dovoljno ljubavi i jer naš stari čovjek (ego) sebe postavlja u centar, i uvijek sam ja u pravu, sve se vrti oko mene. Dok god slušam iz svoje povrijeđenosti ili svog ponosa, važne su vanjske stvari, što je tko rekao o meni.

Vjera je stvar srca, tako da je najvažnije kako je moje srce reagiralo na ono što je netko rekao. Svi smo mi…

Za Isusa Poslanica Hebrejima kaže da je naučio slušati iz onoga što je pretrpio; pisac poslanice ne kaže da je naučio slušati iz onoga u čemu je imao korist, nego iz onoga kako je njegovo srce reagiralo na ono što je čuo ili proživio.

Ista poslanica spominje Izraelce, koji su izišli iz pustinje a koji su bili njegov narod, izabrani narod. Bog je sigurno htio da oni dođu u obećanu zemlju, da ne žive u ropstvu. Zašto nisu došli? Jer nisu naučili slušati. Kaže Poslanica Hebrejima da njima Riječ Božja koju su čuli nije koristila ništa jer je nisu čuli s vjerom. Riječ Božja je i živa i djelotvorna, i ne daje se nekima jedna kvaliteta Riječi, a nekima druga kvaliteta Riječi. Postoji samo jedna Riječ Božja. Razlika je samo u tome kako je mi čujemo. Znači li ona nama nešto ili je čujemo kao Izraelci u pustinji, bez vjere?

Riječ je Bog

Riječ je Bog, tako kaže početak Ivanova evanđelja. Onda, ako im Riječ nije koristila ništa, možemo reći i da im sam Bog nije ništa značio. Jer odnos prema Bogu nam je točno onakav kakav nam je odnos prema njegovoj Riječi. Isus je sam rekao: „Ako me tko ljubi, držat će moju riječ“. Ako ne držimo do njegove Riječi, ne držimo ni do njega. Mi smo današnji vjernici sve sveli na razum i postavljamo se kao da je dosta samo znati Riječ Božju, što nije točno. U tom bi slučaju bilo važno što slušamo, a ne kako slušamo. Zašto Pavao u svojim poslanicama na nekoliko mjesta kaže da je u nama koji vjerujemo izvanredno velika njegova snaga? Misli na oči našeg srca. Na to kako je naše srce vjerom čulo i reagiralo na Riječ Božju. Zašto danas nitko ne vidi da se u nama vjernicima ne vidi nikakva snaga a kamoli izvanredno velika? To je zato što smo odlučili slušati sebe i važno nam je naše (JA). Nisu li tako slušali i farizeji? Važno nam je da nas slušaju drugi, a nije nam važno da srcem slušamo Boga ili ljude.

Zanimljivo je koliko smo se mi današnji ljudi otvorili učenju; ima sve više i više vrlo inteligentnih ljudi, ali nažalost i sve više i više ljudi koji nisu naučili slušati

Zanimljivo je koliko smo se mi današnji ljudi otvorili učenju; ima sve više i više vrlo inteligentnih ljudi, ali nažalost i sve više i više ljudi koji nisu naučili slušati. Slušanje je usko povezano s ljubavlju, jer kada nekoga volimo, nije nam problem slušati ga.

Slušanje Božje riječi trebalo bi nam biti od velike važnosti i ono traži svu našu pozornost i pažnju. Ako smo svjesni koga slušamo u Riječi Božjoj, neće nam biti problem potpuno se, cijelim bićem poniziti i posvetiti tome.

Posebno mjesto u kojem je od velike važnosti kako smo naučili slušati je molitva. Ako nismo svjesni Boga, njegova veličanstva, njegovih obećanja, njegove Riječi i ako nismo ostavili dovoljno vremena da On nešto kaže, molitva bi mogla ostati samo monolog. Jer smo Boga stavili u položaj da može samo slušati dok mi samo govorimo.

Da bismo čuli Boga, potrebno nam je malo samoće i tišine, trebamo ući u svoje srce i čeznuti za njim.

Što ja uopće želim?

Isus je sam rekao da su njegova majka i braća oni koji Riječ Božju slušaju i vrše. Koliko nas je samo Isus u ovoj Riječi uzdignuo, dajući nam svu svoju Riječ, stavio nas je u svoju obitelj, u to da smo mu braća i sestre. Ako nam to nije dovoljan motiv za naše slušanje i blizak odnos s njim, trebali bismo prvo vjeru shvatiti ozbiljnije ili si odgovoriti na pitanje: Što ja uopće želim?

Mislim da nismo dovoljno svjesni koliku nam milost otvara slušanje, koliko nam je Isus dao milosti, jer u njemu je imamo u izobilju, milost na milost. Treba naučiti slušati i izgraditi odnos pun poštovanja prema Isusu i svakoj njegovoj milosti.

Čitam Bibliju preko dvadeset godina i tek sam nedavno otkrio da se u Novom zavjetu na skoro 300 mjesta spominje sintagma „u njemu“, „u Gospodinu“ ili „u Isusu“. Dakle, u njemu, a ne s njime ili za njega…

Čitam Bibliju preko dvadeset godina i tek sam nedavno otkrio da se u Novom zavjetu na skoro 300 mjesta spominje sintagma „u njemu“, „u Gospodinu“ ili „u Isusu“. Dakle, u njemu, a ne s njime ili za njega. Šokiran, zapitao sam se, zašto to nisam nikad prije primio srcem, to da me On vidi i želi u sebi? Ili zašto nikada nisam nikoga čuo, ili nigdje pročitao, da Isus želi da budemo u njemu, skoro na 300 mjesta. Mislim da se isplati učiti slušati i s vremenom sve dublje i dublje ulaziti u život u izobilju.

Autor: Mario Halužan, voditelj „Škole molitve”

 

U „Školi molitve“ zajedno učimo čuti što nam Bog govori po svojoj Riječi. Božja riječ je biser koji nas uvodi u Život.

Više o „Školi” možete saznati na: www.kristofori.hr/tecaj.

„Ta evo – kraljevstvo je Božje u vama!“ (Evanđelje po Luki 17,21)

 

 

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh