Foto: Unsplash,  Shalone Cason

Sveta ispovijed iskreno je sučeljavanje s postojećim prljavštinama u nama.

Samopohvale

U ispovijedi se ne govore samopohvale: »idem redovito u crkvu«, »nikoga nisam ubio«, »postim petkom o kruhu i vodi«, »molim svakog dana«, »dobra sam si sa snahom«, »dala sam velečasnomu dio za ‘mercedesa’«.

Opravdanja

Također ne prebacujemo svoje slabosti na druge i ne opravdavamo sebe grijesima drugih: »muž pije«, »šefica je pitbul terijer u štiklama«, »svećenik me opomenuo da ne žvačem u crkvi«, »moj je djed bio ovo i ono, zato sam i ja takav/takva«… OK, neke nas osobe i prilike iz prošlosti na neki način i određuju, ali svakomu je dana osobna sloboda i svi se pomoću Božjom možemo riješiti okova ranjenosti od ljudi i situacija. Samo ako zavapimo.

Laganje

Ne smijemo ni očito ni neočito lagati, govoreći: »volim sve ljude«, »svima sam sve oprostio«, »moja je punica svetica«, »nikada nisam ništa loše pomislio«, »svima želim sve najbolje u životu«… »Ma hajde,« kako reče jedan fratar, »na koji da te oltar stavimo?«

Nisi na kavi

U ispovijedi nadalje ne razgovaramo sa svećenikom kao da smo »na kavi«. Ne očekujemo gotova i nepogrešiva rješenja od njega. Taj sakrament nije čarobni štapić.

Što ispovijedati?

Ispovijedam svoje loše nakane, zla planiranja, kriva stajališta, navezanosti i idolopoklonstva, svoje nedobre izbore, pokleknuća u napastima, nemoć u praštanjima, egoizam u ponašanju, zaljubljenosti u isprazno i opčaranosti prolaznim. Priznajem konkretne padove. Ne prebacujemo sve na Vraga. On je neizostavni dio ljudskih zala, ali nije uvijek izravno kriv, nismo obično roblje. Važno je zaista stati prvo pred sebe, a onda pred Boga s time što smo u sebi otkrili milosnim djelovanjem Duha Svetoga.

Iz knjige „Ak’ odrastem bit ću katolik“ autora p. Marka Glogovića. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.