Brak i odnosi

ZLOSTAVLJAČI MOGU BITI I MUŠKARCI I ŽENE

Što Biblija kaže o zlostavljanju I zlostavljač i žrtva svojim ponašanjem krše Božje zapovijedi: on time što zlostavlja a ona time što to dopušta. Evo što Sveto pismo kaže o ovoj temi!

Što Biblija kaže o zlostavljanju

Mnoge od nas smo tražile savjet u crkvi ili u Bibliji o obiteljskom nasilju. Često smo u crkvama čule neka se podložimo i sve će biti u redu. Ali to gotovo nikada ne djeluje.


Proučavanje Biblije nas također može zbuniti. U Bibliji nema određenih poglavlja koja bi govorila o tome što žrtva zlostavljanja treba činiti. U ovom blogu moja prijateljica Rose je s nama podijelila svoja saznanja. (Rose Saad je autorica knjige „A Path to Hope”; Put do nade). Ona govori o tome što Biblija kaže o zlostavljanju.

Jeste li se ikad zapitali što Biblija govori o zlostavljanju?

Kao kršćanka koja je prošla kroz obiteljsko nasilje htjela sam razumjeti kako Bog gleda na nasilje, posebno kad je u pitanju zlostavljanje u vezi/braku. Proučavajući Bibliju, došla sam do zaključka da je ponašanje zlostavljača grešno i da se ne bi trebalo tolerirati jer uništava i zlostavljača i žrtvu.

Važno je napomenuti da u Bibliji nema priča o zlostavljanju u odnosima/braku. Ipak, prihvaćanjem nasilja, narušavamo Božji plan za odnose/brak.

Biblija o zlostavljanju

Prvo, obiteljsko nasilje je grešno ponašanje. Pogledajmo kako Pismo opisuje grešna ponašanja i kako se ona mogu povezati s karakteristikama zlostavljača:

„Poznata su djela tijela. To su bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba, sebičnosti, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slična, na koja vas unaprijed upozoravam, kako sam i prije upozorio: oni koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega.”

To su oruđa kojima se zlostavljači redovito koriste kako bi postigli kontrolu. (Poslanica Galaćanima 5,19-21)

Ispadi bijesa/srdžbe

Svaka osoba koja je iskusila obiteljsko nasilje zna kako napadi bijesa izgledaju. Napadi bijesa se negdje prevode kao „čovjek nasilnog temperamenta”. Kad se nasilan čovjek razljuti, bijes kontrolira njegovo ponašanje. Izgubi sposobnost jasnog razmišljanja zbog čega postaje opasan i može ozbiljno ozlijediti ili ubiti ne razmišljajući o posljedicama. Ta nerazumnost stvara strah onima koji tome svjedoče, posebno njegovoj ženi, zbog čega ona konstantno „hoda po jajima” kako bi izbjegla njegove verbalne i fizičke napade.

„Jahve proniče pravedna i nepravedna,
Iz dna duše mrzi silnika.
Na grešnike će izliti žeravu i sumpor,
Vjetar ognjeni bit će dio njihove sudbine.” (Psalam 11,5)

Svađe, razdori i podjele

Zlostavljač uzrokuje svađu unutar obitelji i pokušava odvojiti ženu od njezinih prijatelja, šire obitelji i crkve. Npr. umanjuje vrijednost njezinih odnosa s rodbinom ili bliskim prijateljima i ne dopušta joj da vrijeme provodi sa svojom širom obitelji i prijateljima. Društvena izolacija čini je potpuno ovisnom o njemu kad je u pitanju emocionalna i materijalna podrška.

„Nevaljalac i opak čovjek hodi s lažljivim ustima;
Namiguje očima, lupka nogama, pokazuje prstima;
Prijevare su mu u srcu, snuje zlo u svako doba, zameće svađe.
Zato će mu iznenada doći propast, i učas će se slomiti i neće mu biti lijeka.” (Mudre izreke 6,12-15)

Ljubomora

Zlostavljač pokazuje izrazitu ljubomoru kad se partner druži s rodbinom i prijateljima, kolegama i drugima za koje umišlja da bi mogli ugroziti njihov odnos. Često svoje ponašanje objašnjava ljubavlju. Želi imati potpuni monopol nad njezinim vremenom i sumnjičav je kad su u pitanju bilo kakve njezine aktivnosti koje ne uključuju njega.

„Jer bijesna je ljubomornost u muža:
On ne zna za milost u osvetni dan.” (Izr 6,34)

Ponos/oholost

Svi ljudi se bore s ponosom, ali ponos kontrolira zlostavljača. On mora biti u pravu. Osjeća se nadmoćnim u domu i odbija slušati savjete drugih. Njegov ponos/oholost izbije na površinu kad žena pokuša sudjelovati u donošenju odluka ili odgoju djece, a još gore ako predloži da potraže savjetodavnu pomoć u vezi njihova odnosa/braka. On može razgovor o tome prometnuti u svađu ili može svoju suprugu potpuno ignorirati i pronaći drugačiji način kako bi dobio što želi, neovisno o njezinim potrebama ili planovima. Najčešće odbija potražiti pomoć za spašavanje braka. Kad ona pokuša potražiti pomoć, kaže joj: „Zar ne znaš misliti svojom glavom? Zašto uvijek dopuštaš ljudima da ti govore što da radiš?” Njegov ponos/oholost sprečava obitelj u traženju prijeko potrebne pomoći.

„Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu,
A nasilje haljina koja ih pokriva.” (Psalam 73, 6)

„Luđak prezire pouku oca svog,
A tko ukor prima, pametno čini.” (Mudre izreke 15,5)

Verbalno zlostavljanje, manipulacija i grube šale

Zlostavljačeva komunikacija prepuna je verbalnog zlostavljanja, izvrtanja riječi i grubih šala sve s ciljem da uspostavi kontrolu. On koristi silovit rječnik i omalovažavajuće komentare kako bi se ona osjećala glupo i nesposobno. Kao odgovor na njezina pitanja ili ideje on, npr. kaže: „Jesi li glupa ili…?” Također izvrće riječi kako bi ona kasnije preispitivala svoje motive. Izvrće njezine riječi kako bi ih kasnije upotrijebio protiv nje. Pamti, a čak i izmišlja prošle razgovore ili njezine pogreške kao primjere njezine gluposti, nemoralnosti, lijenosti. Može ju napasti da nije platila račune ili oprala suđe itd.

„Zubi su im koplja i strijele,
A jezik im je mač naoštren.” (Psalam 57, 5)

„Čuli ste da je rečeno starima: Ne ubij! Tko ubije, bit će odgovoran sudu. A ja vam kažem: Svatko tko se ljuti na svog brata bit će odgovoran sudu. A tko rekne svome bratu: Glupane!, bit će odgovoran Velikom vijeću. A tko ga nazove luđakom, odgovarat će za to u ognju paklenom.” (Matej 5, 21-22)

Možda zbija šale na račun njezina izgleda, govora ili ideja na način koji ju povređuje. Također joj možda prijeti ili se agresivno ponaša, a kasnije tvrdi da se samo šalio. Možda koristi seksualne i diskriminirajuće komentare o njoj, njezinim prijateljicama ili ženama općenito. Kad se ona uzruja zbog takva njegova ponašanja, njegov odgovor glasi: „Zar se ne znaš našaliti?” Njegovi vicevi nisu smiješni. Njihova namjera je da ju omalovaži ili da joj prijeti. Zbog toga ona počne sumnjati u svoj misaoni proces i mentalno zdravlje, te se počne osjećati bezvrijedno.

„Kao bjesomučnik koji baca zublje, strelice i sije smrt, takav je čovjek koji vara bližnjega svoga i veli : samo se našalih.” (Mudre izreke 26,18-19)

„Ako tko umišlja da štuje Boga, a ne zauzdava svoga jezika, štoviše vara srce svoje, njegovo je bogoslužje bez ikakve vrijednosti.” (Jakovljeva poslanica 1,26)

„Nikakva ružna riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo korisna za izgradnju gdje je potrebno, da iskažete dobročinstvo slušateljima!” (Efežanima 4,29)

„Ni prostaštvo, ni ludorije, ni dvosmislene šale – sve što nije na mjestu – već radije zahvaljivanje!” (Efežanima 5,4)

Laži i obmane

Laži i obmane su integralni dio ponašanja zlostavljača. On može nastaviti svoje zlostavljačko ponašanje samo ako obmanjuje one oko sebe. Zlostavljač nosi masku da ljudi vide samo ono što on želi da vide. On želi da ga svi izvan doma vide kao savršenog muža i oca. Pamti sve dobro što čini za svoju obitelj. Može se hvaliti darovima koje im je kupio. Izvana može djelovati kao zabavan, opušten čovjek ili vrijedan, odgovoran obiteljski čovjek, dok je kod kuće potpuno drugačiji: hladan, distanciran, lako plane, emocionalno i fizički zlostavlja ukućane.

„Nemojte lagati i varati svojeg bližnjega.” (Levitski zakon 19,11)

„Mrzitelj hini usnama svojim, a u sebi nosi prevaru;
Ne vjeruj mu kad ljupkim glasom govori,
Jer u srcu mu je sedam grdila;
Ako himbom skriva mržnju,
Njegova će se opačina otkriti na zboru.” (Mudre izreke 26,24–26)

Zlostavljač izmišlja motive svog ponašanja. Nikad neće priznati da mu je pravi motiv zapravo kontrola.

„Šest je stvari koje Gospod mrzi, A sedam ih je gnusoba njegovu biću: Ohole oči, lažljiv jezik, ruke koje prolijevaju krv nevinu, Srce koje smišlja grešne misli, noge koje hitaju na zlo, Lažan svjedok koji laži širi, i čovjek koji zameće svađe među braćom.” (Mudre izreke 6,16)

Dakle, tko je odgovoran?

Pismo jasno govori o zlostavljanju. Jasno govori da zlostavljanje dolazi od zlostavljača, a ne žrtve.

Žrtva nema moć da zaustavi zlostavljanje, već samo zlostavljač. Ipak, ona može raskrinkati zlostavljača. To je čak i njezina moralna odgovornost. Ako se žrtva ne pozabavi grijehom zlostavljanja, on će uništiti i nju i zlostavljača, fizički i duhovno.

Duhovni način nošenja s grešnim ponašanjem uključuje pokajanje. Stoga, mi koji smo prošli kroz zlostavljanje trebamo zatražiti odgovornost zlostavljača za njegovo ponašanje, koje može dovesti do pokajanja. Kad prihvaćamo zlostavljanje, uništava nam se samopouzdanje, ali također se time krše Božje zapovijedi.

*Zlostavljači mogu biti i muškarci i žene!

Izvor: blog Caroline Abbot

Autor: Rose Saad

Prevela Vedrana Čolić

Na vrh