Obitelj

SVEKRVE I SNAHE

Što bi roditelj trebao učiniti kada mu se nikako ne sviđa odabir životna druga njegova djeteta? Za većinu je roditelja milost da mogu prigrliti i voljeti još jednog novog člana obitelji, nastavljanje rasta u roditeljskoj ljubavi. Međutim, postoje situacije kada je potrebna malo veća prilagodba

Foto: Pixabay

 

Istina je da kada se odrasla djeca zaljube i uđu u brak, dolazi do velikih promjena u obitelji. Odjednom im se pridružuje novi član kojega treba prigrliti i dati mu mjesto. Izazov je to koji nije jednostavan, osobito za svekrvu i snahu.
Iako majka ne bi trebala izravno utjecati na odluku svoga sina koga odabrati za svoju suprugu i kada se oženiti, ona će vjerojatno godinama moliti na tu nakanu. Ipak, činjenica jest da ta sinovljeva odluka utječe na obiteljsku dinamiku.

Za većinu je roditelja milost da mogu prigrliti i voljeti još jednog novog člana obitelji, nastavljanje rasta u roditeljskoj ljubavi. Međutim, postoje situacije kada je potrebna malo veća prilagodba

Mlada žena koja je odlučila ući u brak sa svojim zaručnikom, istovremeno ulazi u jedan novi odnos s ostatkom njegove obitelji. Po prirodi odnosa očekuje se da će se ona u nekoj mjeri stopiti s njegovom obitelji, koja se može znatno razlikovati od one u kojoj je ona odrasla.
Dvije se obitelji po tom braku povezuju za cijeli život. Novi će bračni par odsad odlučivati s kim će slaviti blagdane i ostale posebne dane značajne za obitelj.
Za većinu je roditelja milost da mogu prigrliti i voljeti još jednog novog člana obitelji, nastavljanje rasta u roditeljskoj ljubavi. Međutim, postoje situacije kada je potrebna malo veća prilagodba.

Što bi roditelj trebao učiniti kada mu se nikako ne sviđa odabir životna druga njegova djeteta? Smeta li ga što ta osoba dolazi iz jedne druge kulture, nacije, društvenog staleža ili vjere? Je li moguće prihvatiti i prigrliti osobu koju su oni odabrali i onda kada se roditelju čini da njih dvoje, po prirodi stvari, uopće ne pripadaju jedno drugomu?

A što je sa snahom? Što bi ona trebala činiti postavši dijelom obitelji u kojoj su se već uvriježili određeni običaji, zajedničke aktivnosti i načini komunikacije koje ona možda nije spremna prihvatiti ili nisu u skladu s njezinim uvjerenjima? Za nju, kao i za njezinu svekrvu, utješno je to da one nisu prve dame koje su se našle na tom skliskom plesnom podiju.

Ljubav je jača od naših različitosti

U Svetome pismu nalazimo nekoliko primjera odnosa svekrve i snahe koji nam pokazuju kako bi taj odnos trebao izgledati. Najpoznatiji od njih odnos je Noemi i Rute. Dubinom njihove međusobne ljubavi napajamo se i danas. Toliki su mladenci kroz stoljeća navodili Rutine riječi, izražavajući svoju lojalnost obitelji u koju dolaze. Moj suprug Steve i ja upravo smo se tim riječima poslužili prilikom našega vjenčanja.

Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja i gdje se ti nastaniš, nastanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod i tvoj Bog moj je Bog. Gdje ti umreš, umrijet ću i ja; gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe. (Rut 1, 16-17)

Nerijetko se pri prihvaćanju novih osoba koje nismo sami odabrali da uđu u našu obitelj, u nama odvija borba te je zato ironično da se jedan od najljepših izričaja ljubavi, koji se čuva od starina, dogodio između snahe i svekrve. Zašto su Ruta i Noemi tako lako otvorile srce jedna drugoj? Jesu li možda imale mnogo toga zajedničkog? Bi li upravo Ruta bila ona koju bi Noemi odabrala za svoga sina, među djevojkama koje su bile spremne za udaju?
Njih su se dvije zapravo u mnogočemu veoma razlikovale, a time je njihova odluka da vole jedna drugu još dojmljivija. Noemi je bila Židovka iz bogate i ugledne obitelji. Ruta je pak bila žena koja je dolazila iz poganske i siromašne obitelji. Mogu samo zamisliti što se događalo u Noeminu srcu kada su njezini sinovi kući doveli žene drugačije kulture, vjere i društvena staleža.
Je li ona svoga muža okrivila zbog nedostatka židovskih djevojaka, među kojima bi njihov sin mogao odabrati svoju mladenku? Uostalom, upravo je njezin muž odlučio napustiti njihov voljeni Betlehem. Ili je ona možda zbog svoje blage naravi s lakoćom prihvatila svoje snahe? Je li njezina blagost bila most kojim su premoštene njihove različitosti i kojim je prigrlila svoje snahe?
Biblijski nam tekst otkriva kakva je osoba Noemi bila. U tom opisu nalazimo i nešto što nam ukazuje da ona vjerojatno nije bila osoba koju je bilo jednostavno voljeti. Ne možemo je osuditi zbog toga, jer ona je bila ranjena i osiromašena žena koja je mnogo izgubila. Nakon što su joj sinovi preminuli, kako bi svima oko sebe obznanila dubinu svoje boli, Noemi je tražila da je zovu drugim imenom koje je opisivao njezino stanje. Ona reče:
Ne zovite me više Noemi, nego me zovite Mara, jer me Svemoćni gorčinom ispunio! Odavde sam otišla punih ruku, a sad me Jahve vraća bez igdje ičega. (Rut 1, 20-21)

Zasigurno je za Noemi težak izazov bio prihvatiti sinovljevu odabranicu koja je dolazila iz jedne druge kulture i društvena okruženja, a činjenica jest da takve stvari iziskuju trud obje strane

Zasigurno joj nije bilo lako jer mnogo je pretrpjela. Ondje u stranoj zemlji, daleko od svoje obitelji i prijatelja, nakon smrti muža i dvojice sinova, ona ostaje sama brinući se o svojim snahama. Nije samo trpjela oskudicu nego je iznutra bila slomljena i ogorčena na Boga.
Zasigurno je za Noemi težak izazov bio prihvatiti sinovljevu odabranicu koja je dolazila iz jedne druge kulture i društvena okruženja, a činjenica jest da takve stvari iziskuju trud obje strane. Ruta je zasigurno prepoznala veličinu zadatka koji je bio pred njom. Od nje se očekivalo da će prihvatiti i voljeti Noemi kao svoju majku, a Noemi je, ispunjena razočaranjem, pak u taj odnos donijela terete svoje prošlosti.

Posljedica te sveze ljubavi između njih Rutin je daljnji tijek života: ona je postala prabaka kralju Davidu. Bez sumnje, Božja je milost okrunila ovaj odnos svekrve i snahe dopustivši da jedna strankinja i nevjernica uđe u rodoslovlje Mesije koji ima doći

Povijest je zabilježila plodove Noemina i Rutina truda da se premoste njihove različitosti. Čitamo u Svetome pismu kako su njih dvije skladno živjele. One su plesale taj ples korakom koji svakoj od nas može biti uzor. Ljubav je pobijedila i nadvladala svekrvinu ranjenost i ogorčenost kao i, kako se to danas kaže, „nepremostive razlike“ koje su je dijelile od njezine snahe. Posljedica te sveze ljubavi između njih Rutin je daljnji tijek života: ona je postala prabaka kralju Davidu. Bez sumnje, Božja je milost okrunila ovaj odnos svekrve i snahe dopustivši da jedna strankinja i nevjernica uđe u rodoslovlje Mesije koji ima doći, u obiteljsku lozu Isusa Krista.

Iz knjige „Svekrve i snahe“ autorice Annie Chapman. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje, a kupiti ju ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh