Foto: Pixabay

To kako se osjećamo ne odlučuje o vrijednosti naše evangelizacije. Dapače, jer već znamo da se ne radi o našoj snazi i ratobornosti. Vratimo se na sliku mjeseca. Kada gledamo na njega izdaleka, sa zemlje, on je prekrasan. Jasno svijetli. Ali kada gledamo fotografije mjeseca napravljene s manje udaljenosti, onda, iskreno govoreći, nema ljepote. Sami krateri i kamenje i što već. Ništa simpatičnoga.

Vidimo se izbliza i znamo, ako smo iskreni prema sebi, svoje slabosti i nedostatke. I zapravo se može roditi iskušenje da kažemo sami sebi: „Čime bih evangelizirao?“ Ali zapravo, to je odlična točka izlaska do apostolske angažiranosti

To isto doživljavamo gledajući iskreno u ogledalo. Vidimo se izbliza i znamo, ako smo iskreni prema sebi, svoje slabosti i nedostatke. I zapravo se može roditi iskušenje da kažemo sami sebi: „Čime bih evangelizirao?“ Ali zapravo, to je odlična točka izlaska do apostolske angažiranosti. Jer osjećamo se poput glinene kore, a Bogu se sviđaju takvi alati za skladištenje svoje moći. Osjećaj vlastite slabosti ne mora biti prepreka. Može biti pokora koja privlači Božju milost. Kada govorim: „Isuse, ti djeluj u meni! Ti objavljuj svoju moć, jer ja sama od sebe ništa dobro ne mogu učiniti!“, počinje se događati nešto uistinu divno.

Mišljenje da se Kristova snaga objavljuje u nama tek onda kada budemo savršeni i bez nedostataka jest iskušenje

Mišljenje da se Kristova snaga objavljuje u nama tek onda kada budemo savršeni i bez nedostataka jest iskušenje. Božja čežnja ovisi o našim kompleksima i perfekcionizmu. Potrebno je vjerovati i ne priječiti Bogu sobom. Treba Isusu dati slobodne ruke, a ne cviliti što i kako se mora događati. Bez padanja u krajnosti, gdje ili stidljivo stojimo u kutu, tvrdeći da Bog može djelovati samo po velikim misticima, a ne po takvim dudekima kakvi smo mi, ili želimo diktirati Bogu što i kako treba raditi, kao da bi on bio izvršitelj naše volje i realizator naših scenarija. Ne možemo Bogu naređivati kako da djeluje. Treba mu ostaviti sebe na raspolaganje. Biti alat.

Moguće je živjeti tiho, u skrovitosti i neopaženo davati ljudima Isusa. Činiti da njegova Riječ postaje Tijelom. To je tajna života na raspolaganju Bogu

Za mene je najljepši primjer evangelizacije Marija. Ne znamo mnogo o njezinim karizmatičnim blagoslovima. Ne znamo je li molila u jezicima ili je koga ozdravila za vrijeme svojega zemaljskog života. Ali njezin način evangelizacije bio je najvredniji, jer nam je dala Isusa. Moguće je živjeti tiho, u skrovitosti i neopaženo davati ljudima Isusa. Činiti da njegova Riječ postaje Tijelom. To je tajna života na raspolaganju Bogu. Tad se mogu događati čudesa.

Iz knjige „Bog traži čovjeka” autorice časne sestre Bogne Młynarz, ZDCh. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje.