Osobni razvoj

PODSJETNIK NA DUŠU

STJEPAN LICE Poslušajte Božji glas i u tišinama i u bukama svojih dana Bog se u svemu želi susresti s nama. Prečuti Božji govor isto je kao odmaknuti se od sebe. Čak odustati od sebe.

Foto: Shutterstock


 

Neki se svađaju s Bogom. Nižu pred njim mnoge nepromišljene riječi i od njih više ne čuju ni sebe…

Razgovarate li s Bogom? Ne pitam vas to olako. Jer – toliki govore Bogu. Govore mu riječi pune povjerenja. Riječi toliko dirljivo jednostavne, da bi i kamen, kamo li ne Boga, raznježile. Govore mu i površno, mnoge riječi, ne unoseći svoju dušu u njih. No, govore dobre riječi, i one će – i slabe – naći put do njega. Neki se svađaju s Bogom. Nižu pred njim mnoge nepromišljene riječi i od njih više ne čuju ni sebe. Neki mu se obraćaju kao službi za hitne intervencije, tražeći od njega sitne usluge. Okasni li, zamjeraju mu. Uvrijede se. Nije malo ni onih koji mu zahvaljuju. Neki mu zahvaljuju za sve. Upravo žive svoj život kao jednostavnu, toplu zahvalnost Bogu. Neki u nju unose svu svoju gorljivost. Ima, pak, i onih koji ne žure sa zahvalnošću, koji biraju kad će i koliko izreći. Neki sa izražavanjem svoje zahvalnosti čekaju do krajnjih granica i izriču je tek kada ni posve površnom oku više nije moguće previdjeti Božju prisutnost, njegovo djelovanje. Ima i onih koji i tada odvrate pogled.

No, razgovor se ne svodi samo na govor. Razgovor uključuje i slušanje. Zato i pitam: razgovarate li s Bogom? Čujete li ga? Jer Bog govori. Uvijek govori, ali nas pritom nimalo ne prečuje. Jer on nam govori svime što mi jesmo, svime što nam se zbiva. Govori nam po svijetu u kojemu živimo, po ljudima koje susrećemo. I taj je govor uvijek govor ljubavi.

Poslušamo li pažljivije, Božji glas ćemo čuti i u bolima i u neizvjesnostima, ma kako one mučne bile. No, jednako je važno čuti ga i u našim radostima

I svaki dan, svaka noć, Božje su riječi nama pućene. I premda su njegove riječi mnogo usporedivije sa svjetlošću, one ne umuknu ni u mrklom mraku. Bog nam govori, i prirodom koja nas okružuje. Govori nam njezinim mijenama, svim godišnjim dobima. I taj je govor, i kada se doima drukčije, prožet brižnošću. Jer svako doba priprema ono sljedeće. I zato je svako prepuno blagoslova. I svaki je čovjek, premda nam se to ponekad doista može činiti neshvatljivim, Božja riječ. Samo njegovo disanje, njegov život, Božja je riječ. I susreti koji nas obogaćuju, oplemenjuju, susreti koji nas uvode u nove zahtjevnosti, Božji su govor. Nerijetko se dogodi da se i u običnu ljudsku udomi Božja riječ.

Dogodi se da kroz mnoge dane strpljivo korača uz nas i kao oslonac i kao putokaz. Dogodi se da nam bude čak i dom. Poslušamo li pažljivije, Božji glas ćemo čuti i u bolima i u neizvjesnostima, ma kako one mučne bile. No, jednako je važno čuti ga i u našim radostima i zanosima. Jer Božji govor pohađa čovjeka u svemu što jest. Bog se u svemu želi susresti s nama. Prečuti Božji govor isto je kao odmaknuti se od sebe. Čak odustati od sebe.

Poslušajte Božji glas i u tišinama i u bukama svojih dana. On vam, posred vaših dana, želi razotkriti nove, neslućene i dragocjene svjetove. Želi vas uvesti dublje u vaše duše, duše onih s kojima živite. Onamo gdje sve postaje blaženstvo. I zato razgovarajte s njim. Slušajte ga.

 

Iz knjige „Podsjetnik na dušu“ autora Stjepana Licea. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.  

Knjigu možete nabaviti ovdje.

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh