Duhovnost

ČOVJEK NADE

STIGME Zašto je Padre Pio primio Isusove rane Padre Pio je na svom tijelu 50 godina nosio stigme. Ovako je to izgledalo…

„Posred dlanova mojih ruku pojavile su se crvene točke, gotovo veličine novčića, popraćene…“


Dana 8. rujna 1911. Padre Pio piše: „Sinoć mi se je dogodilo nešto što ne znam objasniti niti mogu shvatiti. Posred dlanova mojih ruku pojavile su se crvene točke, gotovo veličine novčića, popraćene snažnom probadajućom boli. Ta je bol osobito jaka na sredini dlana lijeve ruke, do mjere da me razdire i dok ovo pišem. Također sam osjetio bol u stopalima. Ovu sam pojavu prvi put doživio prije godinu dana, a nastavlja se i sada.“

Prvi takav zabilježeni slučaj odnosi se na svetog Franju Asiškog. U novije vrijeme Kristove su rane nosile osobe kao što su Anne Catherine Emmerich, sveta Gemma Galgani i…

Stigme su pojava kada se na tijelo svete osobe utisne ili svih pet Kristovih rana ili neke od njih. Slične su ranama koje je Isus Krist imao za svoje muke od Velikog četvrtka do smrti na križu. Stigme ukazuju na proživljavanje Kristova trpljenja kako je opisano u evanđeljima. One su skriveno sudjelovanje u Kristovu trpljenju.

Do sad je u povijesti zabilježeno tri stotine slučajeva u kojima su osobe primile Kristove rane. Prvi takav zabilježeni slučaj odnosi se na svetog Franju Asiškog koji je stigme primio 1224. U novije vrijeme Kristove su rane nosile osobe kao što su Anne Catherine Emmerich, sveta Gemma Galgani i Theresa Neumann. Do danas osim Padra Pija ne znamo ni za jednog drugog svećenika koji je bio stigmatiziran.

Iz njih se ne širi neugodan miris, ne mijenjaju se, ne stvaraju ožiljke na tkivu…, a sve se to protivi svim biološkim zakonima prirode

Profesor Michele Capuano ovako opisuje Kristove rane na tim svetim ljudima: „Anatomski stigme su prave leceracije (razderotine) mekoga tkiva koje nisu nastale vanjskim uzrokom niti su posljedica bolesti, a očituju se na nepredvidiv način na specifičnim dijelovima tijela. Pojavljuju se naglo i neočekivano, a prethodi im krvarenje i akutna tjelesna i duševna bol. Mjesto rane nije sklono infekciji ni raspadanju tkiva, iz njih se ne širi neugodan miris, ne mijenjaju se, ne stvaraju ožiljke na tkivu te godinama ostaju nepromijenjene, a sve se to protivi svim biološkim zakonima prirode.“

Padre Pio je ovu mističnu pojavu prvi put doživio u popodnevnim satima 7. rujna 1910. nakon što je bio zaređen za svećenika. Tada je molio Boga „da uzme od njega te zbunjujuće pojave“:

„Oče, učinite mi uslugu i zamolite Isusa da ih uzme. Spreman sam…“

Padre Pio je molio na brežuljku Piana Romana u trenutku kada su mu se ukazali Isus i Marija davši mu rane. Vrativši se kući, ispričao je ocu Pannullu što mu se dogodilo dodavši: „Oče, učinite mi uslugu i zamolite Isusa da ih uzme. Spreman sam trpjeti i umrijeti trpeći, ali u tajnosti.“ Zajedno su se pomolili te je Bog uslišao njihovu molitvu. Vidljivi znakovi primljenih stigmi su nestali, ali trpljenje se je nastavilo.

Gospodin je uslišio njegovu molitvu. Vidljivi znakovi Isusove muke uklonjeni su s njegova tijela, ali trpljenje se nastavilo. Padre Pio je, trpeći takve bolove, živio narednih osam godina. Međutim, na ovom se osamljenom i mirnom mjestu pogodnom za molitvu i meditaciju uskoro trebalo dogoditi još nešto.

„Sav sam se tresao od straha ugledavši nebesko Biće kojega sam mogao vidjeti očima uma. U ruci je držao…“

5. kolovoza 1918. dok je ispovijedao svoje sjemeništarce, Padre Pio je doživio mistično iskustvo. Svome ga je duhovniku opisao na sljedeći način: „Sav sam se tresao od straha ugledavši nebesko Biće kojega sam mogao vidjeti očima uma. U ruci je držao neku vrstu oružja, poput duga koplja s čeličnom oštricom iz koje se činilo kao da izlazi vatra. To je Biće zarilo koplje u moju dušu svom snagom. Savladavao sam se da ne vrisnem. Mislio sam da umirem. Dječaku kojeg sam ispovijedao rekoh da mi nije dobro jer nisam smogao snage nastaviti ispovijed. Ova je agonija neprekidno trajala sve do jutra 7. kolovoza. Ne znam opisati koliko sam trpio u tim strašnim mukama. Čak su i moji unutarnji organi bili probodeni tim kopljem. Od toga sam dana nasmrt ranjen, uvijek u dubini svoje duše osjećam ranu i od onda traje moja agonija.“

Nakon tog mističnog iskustva on je neprestano osjećao bol. Ta je bol znala biti toliko prodorna da je Padre Pio preklinjao Boga da mu dopusti umrijeti. Svome je duhovniku napisao (…)

 

Nastavak teksta pročitajte u knjizi „Padre Pio. Čovjek nade” autora Renza Allegrija. Više o knjizi možete saznati ovdje a kupiti ju ovdje. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu još kratko možete nabaviti po sniženoj cijeni od 70 umjesto 100 kuna!

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh