MARINA

Sretnog li mene grešnika, Bože, Tebi hvala Ima li kraja slabosti ljudskoj i naravi grešnoj? U neumjerenosti tijelo hrani, dok duša za Duhom vapi

Sretnog li mene grešnika
Čovjek sam dok grijeh svoj vidim
Da ne griješim narav mi ne da
A ni mira dok oholost na me s visoka vreba,
da se ne sramim zove: „Ovo je vrijeme u kom’ nema grijeha a ni lijeka za čovjeka”
A Gospod ima druge planove
„Ponizno budi” bez prestanka zbori: „Evo ti moga Duha
Na oltaru vina i kruha”
Sretnog li mene grešnika
Bože, Tebi hvala
I škrtost se mota po glavi
Nikad ne spava, riječi bira: „Ništa ne daj
Posebno vrijeme
Niti sebe za druge”
A Milost na Križu širi ruke
Sve ću Njemu dati da me oslobodi ove muke
Al’ od Zloga nikad mira
Nudi misli, crta slike i gle čuda
Širi laži širom svijeta:
„Nema bluda, nema grijeha.”
Obitelj mu najviše smeta
„Možeš bolje, možeš više steći slave, bogatstva i moći
„Kako ovaj, kako onaj”,
Zavist u uho šapće
A Gospod mi diže oči u tišini, u samoći
i ugledah na Prijestolju Lice Žene koja Bogu sve je dala
A na Zemlji u sjeni bila tiha, mala
Sretnog li mene grešnika
Marijo, hvala
Ima li kraja slabosti ljudskoj i naravi grešnoj
U neumjerenosti tijelo hrani,
dok duša za Duhom vapi, al’ Gospod veli: „Kad zaručnici zaručnika
ukradu postit će i ona kad ostane sama vani
Srditi se nije mi strano
Zbog srdžbe u danu po sto puta padoh
A opraštati mi odozgor bi dano
I zato Ti, Gospe, hvala
O kako je narav lijena
A tu su još zamke Zloga
Za bdjeti nam treba snage
U svjetiljci dosta ulja
Zato gradim kuću na Stijeni
Kad nahrupe bure i oluje i prepoznam čas one Svete Ure
Uskliknut ću na sav glas:
„Sretna li grijeha koji je ovakva Otkupitelja zavrijedio!”
Marina