Foto: Shutterstock

Toliko je mitova o tome što znači biti čist i što to uopće znači biti osoba koja želi živjeti čisto. Budući da je spolna čistoća protivna prevladavajućoj kulturi u današnjem svijetu, neopisivo je važno za mlade katolike da se međusobno podupiru u onome na što ih Bog poziva. Izazivamo postojeće mitove o katolicima ako živimo iskreno i autentično te ako se trudimo razumjeti i moliti za one koji nas mrze i osuđuju.

1. mit: katolicima je ispran mozak i misle da je spolni čin loša stvar

To uopće nije točno. Dok razgovarate s mladim katolicima, oni će vam reći da vjeruju da je spolnost sama po sebi dobra, lijepa, uzbudljiva i zanimljiva. Spolni odnos je dobra stvar, ona je temelj braka i snaga koja stvara novi život. Za katolike je on svet i dopušten samo supružnicima, koji su pred Bogom sjedinjeni kao jedno tijelo.

2. mit: katolicima nedostaje samopouzdanje i spolno su frustrirani

Smiješno! Ustvari, mnogi ljudi za koje mislite da žive čisto uopće nisu čedni u doslovnom smislu riječi. Mnogo katolika živi čisto, ali nisu uvijek živjeli u čistoći – nekad su imali spolne odnose, ali su s tim prestali. Ti su ljudi u nekom trenutku u životu „došli k sebi“ i prihvatili su učenje Katoličke crkve o čistoći. One pak koji su oduvijek živjeli u čistoći često se naziva seksualno frustriranima i onima koji zbog nedostatka samopouzdanja ne mogu naći partnera. Takvi su argumenti klimavi. Katolici koji živi čisto dovoljno su društveno i spolno samopouzdani, ali su odlučili živjeti cjelovitost kršćanske vjere i ne boje se izazova koje zbog toga društvo stavlja pred njih. Oni znaju da se to može postići samo po Božjoj milosti te joj se predaju s pouzdanjem i molitvom.

3. mit: katolici se smatraju pravedniji i svetiji od ostalih

I katolici su ljudi! Imaju iste spolne želje, potrebe i kušnje kao i svi drugi. Zapravo, oni mogu savršeno razumjeti zašto njihovi vršnjaci (pogrešno) misle da su katolici mentalno zaostali zato što žive čisto i da osuđuju one koji tako ne žive. Da bude sasvim jasno, katolici nisu umišljeni te nemaju nekakvo suludo mišljenje o sebi da su oni „čisti“ dok su svi drugi oko njih „nečisti“.

Katolici vjeruju da spolnost može u potpunosti biti življena jedino u braku te vide u tome veliku vrijednost i ljepotu. Isto tako cijene suzdržavanje i razumiju kakvu bol i patnju može izazvati predbračna i izvanbračna razuzdanost. Oni razumiju poteškoće u kojima se nalaze ljudi koji ne žive čisto i uistinu im žele dobro te da i sami otkriju i žive zdrav i cjelovit spolni život.

4. mit: katolici su perfekcionisti koji previše idealiziraju ljubav

Mladi katolici danas su dio suvremenog društva i pripadaju tzv. milenijskomu naraštaju, a njihovi su roditelji bili naraštaj koji je živio u vrijeme spolne revolucije i velike razuzdanosti u drugoj polovici dvadesetog stoljeća. Međutim ljubav i spornost uvijek su imali svoju cijenu i tražili žrtvu – ako govorimo o zrelom odnosu. Nasuprot tomu, promiskuitet, koji se popularizira u javnosti već duže od pola stoljeća, uvijek na kraju dolazi na naplatu. Tako da, neizbježno i nažalost, i mnogi mladi katolici dolaze iz obitelji koje su ranjene i doživjeli su razvod svojih roditelja, koji je posljedica tzv. slobodne ljubavi i seksualne mantre. Stoga nisu imuni na društvo u kojem živimo i ne gledaju idealistički na ljubav. Oni samo traže dublji smisao i svrhu u ljubavi i u seksu.

5. mit: katolici potiskuju svoju seksualnost

Priznajmo, nije lako živjeti čedno. Nećemo lagati! Iako se možda čini da se čistoća sastoji od potiskivanja spolnosti, bilo to u samačkom životu ili u braku, vjernik raste u svojoj vjeri i s vremenom spoznaje da čednost nije potiskivanje, nego transferiranje želje na nešto drugo: molitvu, sućutnu ljubav i služenje.

Naprimjer, ako je muškarac ovisan o pornografiji, on može odlučiti prestati s tim i tu tjelesnu strast ponuditi Gospodinu, da mu pomogne transferirati ju u molitvu, duhovnost, u čistu i pravu ljubav. Takva će odluka u njemu pobuditi iskren odnos prema Bogu i rast u svetosti.

Isto tako, ako žena žudi za spolnim odnosom s muškarcem s kojim je u vezi, ona se može odlučiti za čist i moralan odnos s njim, bez maženja i ljubljenja, te ih tako oboje voditi prema životu u milosti i zajedničkoj molitvi. Na taj način oni će ostvariti duhovno zajedništvo umjesto tjelesnoga.

Mladi katolici nastoje živjeti u slobodi, a ne u ropstvu tjelesnih žudnja. Ta svi smo pozvani da budemo gospodari svojih tijela, da se odreknemo grijeha i prigrlimo milost koja nam je dana. Umjesto potiskivanja, trebamo prihvatiti svoja tijela i svoje spolne želje te ih ponuditi Gospodinu tako da se ne povodimo za njima već da živimo na slavu Božju. U tome nismo sami, već si međusobno pomažemo i podržavamo se na tom putu.

Autor: Rosanna Novia (Catholic Link; Book.hr)

Preveo Josip Sinjeri