Vatru gasi, brata spasi.“
Rušenje svih granica i barijera…
Nije bilo važno tko je kome u rodu, tko je kome što dobro ili loše učinio u prošlosti, tko je kome koliko dužan, tko se voli, a tko ne. Sve se to zaboravilo i krenulo se u zajedničku obranu kuća ljudi koje možda ni ne poznaju. Ne samo vatrogasci, ovdje mislim na sve koji su se uključili u obranu od požara. Ne mislim ni smo na one heroje koji su se borili protiv vatre, nego i na sve ljude koji su došli iz svih dijelova Hrvatske kako bi pomogli na BILO KOJI način. Mislim na sve pekare koje su otvorile svoja vrata i pekle za sve kojima je potrebno. Mislim na sve domaćice i kuhar(ic)e koje su pripremale objede za vatrogasce i ostale radnike. Mislim na sve koji su ponudili smještaj evakuiranima i nosili boce s vodom i ostale potrepštine. Mislim na sve one koji nisu imali priliku ništa konkretno učiniti, ali su izašli na ulice vidjeti gdje se mogu uključiti. Mislim i na one koji su „samo“ molili…
Bogu hvala!
Da, Bogu hvala na svemu! Možda će netko i sada svaliti krivnju na Boga i pitati se zašto nije spriječio požar (ili onoga koji je podmetnuo taj požar). Nećemo sada previše govoriti o tome da Bog poštuje slobodnu volju čovjeka i da je protiv nje „nemoćan“, o tome drugom prilikom.
