Pročitajte kako je sve komentirao jedan od vatrogasaca, Ivan Džoja:
„Zapitan se kad će ovo ludilo pristat. Ni sam ne znan kako mi je. Nakon više od 25 sati na požaru u meni se mišaju osićaji tuge, ljutnje, bisa, neroze… Puno toga ružnog se dogodilo jučer. U Sitnu Gornjen smo se našli u okruženju vatre i jednostavno smo morali bižat od ognja kako bi spasili vlastiti život. Nadalje, u Sitnu Donjen nan je umra čovik kojeg smo oživljavali nakon srčanog udara. Nikakvi, umorni radimo dalje. Stalno nas prati problem s nestašicon vode. Nema struje, nema signala, jedva uspostaviš poziv. Požar se neumoljivo širi u smjeru Žrnovnice, Podstrane, Kučina, Mravinaca… Navečer, vatra priti mojoj vlastitoj kući. Vatra je došla na 20-ak metara od kuće, al moje kolege vatrogasci, članovi obitelji, susidi i ostali, koji su ti bili su napravili, lavovski posa pa je kuća bila obranjena i svima in fala. Živci na tisuću, al glava mora bit ladna jer u Sitnu Donjen moramo bit spremni branit kuće. Kolegi izgorilo auto, troje kolega iz grupe završilo na hitnoj. Ljudin gore auta, kuće, katastrofa. Požar se neumoljivo bliži kući koju moramo obranit. U kamiončiću 300-ak litara vode. Ne znamo šta ćemo, al Bog je uz nas i s toliko malo vode smo spričili širenje požara u većen razmjeru i Bogu fala ubrzo dolazi i cisterna s vodon.
Želin se zafalit svin svojin kolegan koji su hrabro borili protiv vatrene stihije i fala dragon Bogu koji nas je pratija tokon požara i dava nan snagu. Fala dragon Bogu koji nan je pomoga da spričimo da se dogodi još veća katastrofa.
