Kršćanska amaterska poezija

SLAVICA CVITANUŠIĆ

VRATILA SAM SE Nasmiješi se! Nasmiješi se... Jer osmijeha nedostaje svijetu! Nasmiješi se... Budi nalik malom djetetu!

Vraćam se…
Ne znam gdje sam točno
Skrenula s puta,
Žalosna je i teška
Duša koja luta…
Vraćam se…
Koliko li je za mnom
Koraka krivih,
Koliko rana dubokih,
Krvavih, živih…
Vraćam se…
Nejasni su, ponekad,
Putokazi,
Nesigurno je jesam li sada,
Ikada na pravoj stazi…
Vraćam se…
Imam samo
Ovo srce što gori
I: „Vrati se!“
Uporno zbori…
Vraćam se…
Tko zna koliko
Daleko i dugo,
Vraćam se sa svim svojim
Strahovima, samoćom i tugom…
Vraćam se…
Ponos i suze gutam,
Odlučna da više ne lutam,
A duša teška tek sluti
Da svaki njen uzdah
Ti možeš čuti!
Vraćam se…
Drugog puta više nema,
Bez obzira što novi dan sprema,
Neovisno o tome
Hoće li itko shvatiti,
Osjećam samo zahvalnost
Što smijem Ti se vratiti! ❤

Nasmiješi se…
Dosta je bilo tuge!
Nasmiješi se…
Tim osmjehom zarazi druge!
Nasmiješi se…
Bez obzira ide li sve po planu!
Nasmiješi se…
Novoj šansi, novome danu!
Nasmiješi se…
Bez povoda, samo tako!
Nasmiješi se…
Besplatno je i lako!
Nasmiješi se…
Čak i ako nemaš kome!
Nasmiješi se…
U zrcalu, odrazu svome!
Nasmiješi se…
Jer osmijeha nedostaje svijetu!
Nasmiješi se…
Budi nalik malom djetetu!
Nasmiješi se…
Jer razloga uvijek ima!
Nasmiješi se…
Taj poklon svatko rado prima!
Nasmiješi se…
Iako duša boli…
Nasmiješi se….
Netko te iskreno voli!
Nasmiješi se…
Tu ne možeš pogriješiti!
Nitko ti ne može ništa,
Ako se nastaviš smiješiti! 😁 ❤

Slavica Cvitanušić; Book.hr

Foto: Leszek Glasner; Shutterstock

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh