Foto: Slavica Cvitanušić

Ne trebaš ništa govoriti…
Po Riječi svojoj uspio si
Sav Svemir stvoriti…
Ne troši zato riječi na mene,
Bojim se, još nije vrijeme…
Ne tražim od Tebe
Nikakav znak,
Jer Svjetlošću svojom
Izgoniš mrak…
U mozaiku vječnosti
Kamenčić s imenom mojim,
Dovoljan mi je znak
Da s razlogom postojim!
Ne očekujem nikakva
Posebna čudesa…
Zar nisu čudo samo po sebi
Ta beskrajna, plava nebesa?
Nije li čudo život
Nastao kao ni iz čega?
Nije li čudesno što za nas
Dao si sebe svega?
Ne maštam ni o stvarima,
Uspjesima, svijeta čarima…
Znam da ću uvijek iznova patiti…
Ništa zato, sve dok smijem Ti se vratiti!
Ipak, molim samo za ovo,
Uvijek isto, ništa novo:
Krenule stvari po dobru il’ zlu,
Da ne zaboravim da Ti si tu! ❤

Slavica Cvitanušić; Book.hr