Duboki uzdah šaljem do Neba,
Znam, stići će kad i gdje treba,
Jer čak i obrise svake misli moje
Odavno, oduvijek, poznaje Srce Tvoje!
Šaljem Ti duše tajna šaputanja,
Nedoumice i borbe tik prije svitanja,
Sve ono što se ni sebi ne usudim spomenuti,
Jer znam: Ti ćeš sve na dobro okrenuti!
Šaljem Ti sve od čega srce
Odjednom brže zakuca,
Šaljem Ti dane duge i sjetne,
I one druge, sa puno sunca!
Šaljem Ti nedovršene retke,
I uvijek nove, sretne početke,
I dok čekam da dovršiš moje priče,
Slutim: U Tebi sve dobro bit će!
I zato šaljem taj uzdah do Neba,
Ne znajući, zapravo, ni što mi treba…
Iz plavetnila, na tren, pruži se ruka….
Moje duše tamo je sigurna luka!

Slavica Cvitanušić; Book.hr

Foto: Jesus Cervantes; Shutterstock