Kršćanska amaterska poezija

SLAVICA CVITANUŠIĆ

POVRATAK Zahvalna što smijem ti se vratiti! Imam samo Ovo srce što gori O: "Vrati se!" Oporno zbori... Vraćam se...

Foto: Unsplash

Povratak 

Vraćam se…
Ne znam gdje sam točno
Skrenula s puta,
Žalosna je i teška
Duša koja luta…
Vraćam se…
Koliko li je za mnom
Koraka krivih,
Koliko rana dubokih,
Krvavih, živih…
Vraćam se…
Nejasni su, ponekad,
Putokazi,
Nesigurno je jesam li sada,
Ikada na pravoj stazi….
Vraćam se…
Imam samo
Ovo srce što gori
I: “Vrati se!”
Uporno zbori…
Vraćam se…
Tko zna koliko
Daleko i dugo,
Vraćam se sa svim svojim
Strahovima, samoćom i tugom…
Vraćam se…
Ponos i suze gutam,
Odlučna da više ne lutam,
A duša teška tek sluti
Da svaki njen uzdah
Ti možeš čuti!
Vraćam se…
Drugog puta više nema,
Bez obzira što novi dan sprema,
Neovisno o tome
Hoće li itko shvatiti,
Osjećam samo zahvalnost
Što smijem Ti se vratiti! ❤

Poslala Slavica Cvitanušić; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh