Kršćanska amaterska poezija

SLAVICA CVITANUŠIĆ

Ona može svaku ruševinu podići… Zato, dok živim, za njom ću ići! ❤

Foto: Unsplash; Jens Lelie

Srce mi skače
Kao dijete,
Duša mi slaže
Čudne sonete…
Želim samo glavu
Na Tvoje rame
Nasloniti
I u vječni valcer
Plešući, otploviti…
Ova duša, što uzalud
Traži zrnce mira,
Želi samo kutak, gdje posvud
Ta Tvoja glazba svira…
Poput dječice
Za čarobnim frulašem,
Poput djevojčice
Za nekim budalašem,
Osluškujem i tragam
Za tom jedinstvenom notom,
Jer ne znam što bih drugo
Sa svojim životom…
Je li to zaista
Baš Tvoj glas?
Hoću li ikada
Iskusiti spas?
Može li duša,
Već umorna od puta,
Pronaći način
Da više ne luta?
Čuda su, slutim,
Na svakom koraku,
A svjetlo ćutim
U mrklom mraku…
Ljubav može svaku
Ruševinu podići,
Zato, dok živim,
Za njom ću ići! ❤

Poslala Slavica Cvitanušić; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh