Kršćanska amaterska poezija

SLAVICA CVITANUŠIĆ

Milost je preko svake mjere kako tamu rasvijetli plamičak vjere! Hvala što smijem s Tvoga izvora piti! ❤

Foto: Daniele Levis Pelusi; Unsplash

Lete godine, sati, minute,
A opet, stoji vrijeme…
Iz nekog razloga, na svoje pute
Stavio si i mene!
Ne mogu doseći Tvoje visine,
Niti shvatiti Tvoje dubine,
A opet, šapćeš mi da imam moć
U dan pretvoriti nečiju noć!
Kad suze oblijevaju lice,
U zrcalu odraz nepoznati,
Nepravde stišću i krivice,
U srcu čujem: “Samo se vrati!”
Možda su sve tlapnje i laž,
No, svaka patnja ima draž,
Jer iz boli, tuge i beznađa,
Gle: Novi život se rađa!
Čudesna je nada i sreća
Da ne postoji Ljubav od Tvoje veća!
Stvorio si čovjeka na svoju sliku,
Ne oklijevaš dati mu novu priliku!
Zato trčim, koračam, katkad i pužem,
Često ne znam čemu koraci služe…
Mogu lutati, čak i gorko pogriješiti,
Trenutkom kajanja sve će se riješiti!
Milost je preko svake mjere
Kako tamu rasvijetli plamičak vjere!
Nisam dostojna, možda nikad neću biti,
Ipak, hvala što smijem s Tvoga izvora piti! ❤

Slavica Cvitanušić; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh