Foto: Slavica Cvitanušić

Jesen donosi kiše,
Zima mrazove, a ljeto sušu,
Ali mogla bih se zakleti
Da proljeće ima dušu!
Rađa se uvijek iznova,
Kroz dane, godine, stoljeća,
I ništa, baš ništa zaustaviti ne može
Dolazak novog proljeća!
Iz ništavila, pustoši, bjeline,
Poput duše ogoljene, napaćene,
Zemlja, koja nam je dom,
Oživi čarolijom proljetnom!
Zašto onda tražiti smisao,
Razlog postojanju svome,
Kad Stvoritelj je sva pravila zapisao
U Uskrsu proljetnome?
Postoji li ljepši dokaz
O besmrtnosti, vječnosti života,
O ljubavi Onog po kome
Stvorena je sva ta ljepota?
Brige će doći i proći,
Kako to čine uvijek,
Ni ovo proljeće neće
Potrajati zauvijek!
Zato, udahni duboko,
Upij šarenilo i Sunca sjaj,
Jer pred sobom imaš sliku života,
Koji ima početak, ali ne i kraj! ❤

Slavica Cvitanušić; Book.hr