Papa pio XI. svojedobno je izrazio želju da bude pokopan što je bliže moguće onomu što se tradicionalno smatra grobom sv. Petra. Pio XII. započeo je iskapanja ispod bazilike sv. Petra da bi ispunio želju svojeg prethodnika na apostolskoj stolici. Tim je činom pokazao da ima povjerenje u arheologiju, kao i u mnoge kršćanske naraštaje koji su vjerovali da se u vatikanskoj bazilici stvarno nalazi posljednje počivalište apostolske glave.

Nakon provedenih iskapanja, kojima su uslijedila pomna povijesna, arheološka i arhitekturna istraživanja, papa Pio XII. zaključio je sveti jubilej 1950. godine riječima: „Završni rezultat radova i istraživanja provedenih u bazilici veoma jasno potvrđuje da je pronađena grobnica prvoga među apostolima.“

 Od Neronova cirkusa do bazilike sv. Petra

Nakon paleža Rima 64. godine car Neron započeo je novi progon kršćana, tijekom kojeg je – prema tradiciji – sv. Petar bio razapet naglavce, i to u cirkusu (kružni prostor namijenjen utrkama i drugim javim spektaklima) na vatikanskom brežuljku. Mučenikovo tijelo potom je položeno u grobnicu pokrivenu krovom od crepića na poganskom groblju na tome istom brdu. Ubrzo se je groblje raširilo do obala Tibera, a Petrovo počivalište postalo je mjesto hodočašćenja, iako u početku u tajnosti.

U četvrtom stoljeću car Konstantin dao je kršćanima slobodu i odlučio izgraditi baziliku u čast sv. Petru, čiji je oltar podignut iznad apostolove grobnice. Iznad same grobnice Konstantin je dao izgraditi spomenik visok tri metra, od mramora i porfira, od kojeg i danas stoji jedan stup i dio zida. Kad je izgrađena veličanstvena bazilika, papinski oltar smješten je na mjestu groba sv. Petra.

Relikvije sv. Petra

Kutija u kojoj su se nalazile kosti pronađena je 1941. godine nedaleko od grobnice, zakopana u maloj niši (loculus), blizu zida Konstantinova spomenika. Desetljeće kasnije, za drugog iskapanja, koje je trajalo od 1952. do 1958., talijanska arheologinja Margherita Guarducci otkrila je grčki natpis koji kaže: „Petar je ovdje“, kao fragment teksta na zidu spomenika koji je podigao Konstantin.

Kutiju su ispitali u laboratoriju te analizirali ostatke kostiju koji su bili u njoj. Analiza je pokazala da se radi o kostima snažna muškarca starije dobi, s naznakama osteoartroze, uobičajene bolesti koja s godinama pogađa ribare. Kosti su datirane na početak 1. stoljeća. Nađena je i grimizna tkanina, opšivena zlatnim nitima, u koju su kosti bile zamotane, što je nedvojbeno znak štovanja. Čini se da su Petrove kosti bile premještene iz grobnice u nišu da bi se spriječilo obeščašćenje.

26. lipnja 1968. godine u svojem je obraćanju papa Pavao VI. izjavio: „Relikvije sv. Petra identificirane su na način koji smatramo pouzdanim.“ Veći dio relikvija vraćen je u nišu, a jedan manji dio prenesen je u papinu osobnu kapelu.

Vođeni posjeti

Danas je mjesto iskapanja (poznato kao Scavi na talijanskom jeziku) dostupno posjetiteljima kroz ulaz pokraj sakristije u bazilici sv. Petra. Odmah do ulaza na podu se nalazi kvadrat koji označava mjesto na kojem se je nekada nalazio obelisk, u središtu Neronova cirkusa.

Posjetitelji se spuštaju uskim stubištem i ulaze u nekadašnju pogansku nekropolu te prolaze pokraj mauzoleja nekoliko rimskih obitelji prije nego što dođu na mjesto na kojem se nalaze apostolovi ostatci. Točno ispod oltara bazilike, prekrivena čuvenim Berninijevim baldahinom, u samom središtu Michelangelove kupole, u prostoru isklesanu u stijeni, nalaze se skromni ostatci prvog pape.

Posjeti su mogući samo s najavom i vodičem. Vatikanska mrežna stranica omogućuje i virtualan posjet grobnici sv. Petra.

Izvor: Aleteia.org

Prijevod: Josip Sinjeri; Book.hr