Foto: Shutterstock

Moji dragi prijatelji, bračni par, jednom su prilikom bili pozvani kao počasni gosti na izvedbu njima nepoznate opere. Zbog neodgodive obveze nekoliko su minuta zakasnili pa nisu imali prilike pročitati libreto i tako se upoznati s radnjom. Da stvar bude gora, čim je opera počela, na svoje su pomalo neugodno iznenađenje ustanovili da se izvodi na jeziku koji ne razumiju.

I na Misi možemo primijetiti one koji se dosađuju pa sve do onih koji sudjeluju s nepodijeljenom pažnjom…

Nakon završetka, koji su jedva dočekali, zanimalo ih je kako su operu doživjeli ostali posjetitelji. Primijetili su različite reakcije publike: od potpunog oduševljenja do suzdržanosti i dosade, a bilo je i onih koji su otišli prije završetka.

Dok smo razgovarali o njihovu iskustvu, nekako smo došli do toga da ga usporedimo sa sudjelovanjem na Svetoj Misi. I na Misi možemo primijetiti one koji se dosađuju pa sve do onih koji sudjeluju s nepodijeljenom pažnjom razuma i srca. Naravno, važnost Svete Mise je neusporedivo veća od važnosti opere, no iz takvih i sličnih primjera možemo doći do određenih zaključaka. Većini osoba koje u operi, baletu, nekom sportu, poslu, hobiju ili bilo čemu drugome sudjeluju sa zanimanjem, s razumijevanjem, s nepodijeljenom pažnjom, netko je to zanimanje, taj interes prenio, netko im ga je usadio, netko ih je u pozitivnom smislu – zarazio. Isto vrijedi i za većinu onih koji u Svetoj Misi sudjeluju s razumijevanjem i nepodijeljenom pažnjom, djelatno i plodonosno.

Ovdje dolazimo do prve dvije ključne riječi: prenijeti i usaditi.

Sjećam se svećenika koji je nas djecu toliko zapalio za Svetu Misu da smo je gotovo cijelu znali izgovoriti napamet

Svi smo tijekom školovanja imali različite učitelje i vjeroučitelje. Neki su nas od njih samo poučavali gradivo, drugi su nam prenosili vlastite spoznaje, iskustva i ljubav prema onome što su predavali, a neki su nas uspjeli i zaraziti. Sjećam se svećenika koji je nas djecu toliko zapalio za Svetu Misu da smo je gotovo cijelu znali izgovoriti napamet. „Služenje Mise“ bila nam je omiljena igra!

Kad tome pridodam primjer naših roditelja, djedova i baka, mogu ustvrditi da su nam svi oni prenijeli ljubav i potrebu za Svetom Misom, te znanje o njoj do razine na kojoj smo tada mogli shvaćati.

Pod pripremom podrazumijevam proučavanje Mise, i pripremu za svaku pojedinu Misu. O pripremi ovisi…

Moji prijatelji koje navodim u ovom primjeru ljubitelji su opere, no o ovoj operi nisu znali ništa. Da su se pripremili – pročitali libreto, porazgovarali s nekime tko tu operu dobro poznaje, upoznali se sa svime bitnim i zanimljivim na što posebno trebaju obratiti pažnju – sve bi doživjeli sasvim drukčije.

Dakle, treća ključna riječ je priprema. Pod pripremom podrazumijevam proučavanje Mise, i pripremu za svaku pojedinu Misu. O pripremi ovisi kakvom ćemo raspoloživošću srca sudjelovati u Misi. (…)

Znaš li da prikazanjem Isusove žrtve zaista možeš postići:

• oslobođenje od strahova, nemira i tjeskobe
• otkupljenje od bolesti
• oslobođenje i zaštitu od demonskih utjecaja
• oslobođenje duša iz Čistilišta
• spasenje umiruće osobe za koju prikazuješ Misu
• vodstvo Duha Svetoga u zahtjevnim okolnostima
• nutarnji mir i radost
• i mnoge druge blagoslove?!

Znaš li prikazati Svetu Misu na neku od tih nakana? Razumiješ li što se stvarno događa na Misi?

O svemu tome možeš čitati u knjizi „Sveta Misa. Najsvetiji događaj na svijetu“ autora Josipa Lončara. Treće izdanje prošireno je dodatnim pripremama te dolazi u novom ruhu – džepnih je dimenzija i privlačnoga dizajna.

Knjigu možete nabaviti ovdje.