Foto: Shutterstock

Bilo mi je 16 godina i pohađala sam katoličku srednju školu i lunjala sa svojom 24-godišnjom sestrom po noći. Ona je bila udana, ali je varala muža. Povela bi me sa sobom kad bi odlazila ljubavniku, a mužu bi rekla da idemo u kupovinu. To što sam ja bila s njom, djelovalo je uvjerljivo.

Moja je sestra inzistirala na pobačaju da se njezina veza ne bi otkrila

Sestrin je ljubavnik imao dva cimera. Jednomu je bilo 20 godina više nego meni, ali me je rado slušao. Ponašao se je kao otac prema meni, a to mi je trebalo. Jedne noći smo sestra i ja popile previše vina. Sjećam se da sam zaspala na kauču, a ujutro se probudila s tim muškarcem. Nakon te noći započeli smo naš odnos, ako to mogu tako nazvati. Kasnije smo koristili prezervativ, ali je već bilo prekasno. Izostala mi je mjesečnica. Čim je kućni test za trudnoću bio pozitivan, sestra je nazvala kliniku i dogovorila pobačaj. A ja sam još uvijek bila u šoku. Dva tjedna poslije, upravo pred Uskrs, sve je bilo gotovo. Napominjem da je moja sestra inzistirala na pobačaju da se njezina veza ne bi otkrila.

Nije prošao ni dan, a da nisam razmišljala o samoubojstvu

Danas imam 23 godine i razmišljam o tome koliko sam tada bila blokirana. Zbilja sam bila izvan sebe. Medicinske sestre bile su ljubazne. Sjećam se da su mi izvadile krv da sigurno utvrde da sam trudna. Nekad se pitam je li to sve bilo stvarno. Liječnik je došao prije same „operacije” i predstavio se. Svi su bili ljubazni. Bila sam posve uvjerena da je to samo jedan medicinski zahvat. Ali sjećam se jednoga – nikada nismo razgovarali o bilo kakvoj alternativi. (Kad se borite protiv pobačaja, sjetite se te uplašene djevojčice. Budite ljubazni i nježni prema njoj. Pokažite joj ljubav i da postoji i drugi način. Ivan 14, 6.)

U početku je moja sestra bila više u šoku negoli ja sama. No kasnije mi se je sve razbistrilo. Cijelu sam godinu proživljavala pravi pakao u sebi. Mrzila sam se. Nije prošao ni dan, a da nisam razmišljala o samoubojstvu. Sebe sam vidjela kao odvratnu, odvratnu osobu. Uvijek sam se strogo protivila pobačaju. A sad sam prekršila i pogazila vlastiti moral. Čim bih počinila i najmanju pogrešku, htjela sam se ubiti. Postala sam teško depresivna, ali sam se nakon jedne godine nekako oporavila. Nastavila sam se viđati sa starijim muškarcima, ali sam u tim odnosima bila previše naporna. Nisam uopće bila pri sebi! Jednom sam se pokušala ubiti tabletama.

Te sam se noći drastično promijenila i oprostila si pobačaj

Točno godinu nakon pobačaja otišla sam na duhovnu obnovu. Tema je bila opraštanje (uopće ne slučajno). U subotu navečer u sobi s upaljenim svijećama priznala sam svoj grijeh pred svojim nastavnicima i suškolcima. Prije je svega nekoliko ljudi znalo za to. Jedva sam izustila riječ pobačaj i gorko sam plakala. Prije toga nisam zaplakala. Svećenik je predložio, nakon što su svi ispovjedili zbog čega trebaju oproštenje, da se svi međusobno pomažemo uljem, kao znak da jedni drugima opraštamo. Cijeli niz ljudi me je pomazao! Nikada nisam doživjela Boga tako blizu. Osjećala sam se poput žene uhvaćene u preljubu. (Ivan 8) Te sam se noći drastično promijenila i oprostila si pobačaj.

I dalje sam bila depresivna, ali ne znam je li to bilo zbog pobačaja ili zbog moje prošlosti. Ali prošle sam godine ponovo bila na duhovnoj obnovi i molili su za mene, nakon čega više ne osjećam ozbiljniju depresiju. Slava Bogu! Također sam donirala skupini koja se bori protiv pobačaja iznos novca koji sam platila za pobačaj. Imala sam potrebu da to učinim – da popravim zlo koje sam učinila.

Autorica: anonimna (Catholic News Agency)

Preveo Josip Sinjeri (Book.hr)