Dječak Billy (Billy the Kid), poznat pljačkaš banaka i poštanskih kočija na Divljem zapadu, namjerio se je na potpuno suprotnu osobu kad je upoznao s. Blandinu Segale. Prema legendi te prema dnevniku i pismima s. Blandine, jedan od članova Billyjeve bande upucan je i bio na rubu smrti, a liječnici u Trinidadu, Colorado, odbili su ga liječiti. Sestra Blandina odlučila je pomoći mu te ga je njegovala tri mjeseca, sve dok se nije opravio. Ali Dječak Billy (pravim imenom William Leroy) nije bio zadovoljan. Pročulo se je da odmetnik dolazi u grad da bi skalpirao četvoricu liječnika za osvetu. Kad je stigao u Trinidad, s. Blandina je intervenirala i uvjerila ga da odustane od svoje namjere jer je ona spasila njegova bandita. Nakon tog incidenta redovnica i pljačkaš su se sprijateljili. Jednom ga je posjetila u zatvoru, a jednom je i odustao od pljačke kočije kad je vidio da se ona nalazi u njoj.

Dok se nije bavila odmetnicima, s. Blandina je osnivala škole, gradila bolnice, poučavala i brinula se za siročad i siromahe, a također se je zalagala i za prava američkih urođenika i drugih ugroženih manjina. Sve je to za nju bila rutina. Zahvaljujući njezinim junačkim krepostima i predanu redovničkom radu, otvoren je proces za njezino proglašenje svetom u Novom Meksiku 2015. godine. Dodijeljen joj je naslov službenice Božje i vjernici se mogu utjecati njezinu zagovoru. Otad je otkriveno nekoliko novih dokumenata koji potvrđuju legende koje postoje o njoj, a čini se da se je već dogodilo i čudo koje je potrebno za njezinu beatifikaciju. „Svetost nije nagrada, nije čast, ona služi vjernicima da bi prepoznali da na zemlji postoji izvor Božje milosti“, rekao je vlč. Allen Sanchez, voditelj Dječjeg doma „St. Joseph’s children“ u Albuequerqueu, koji je osnovala s. Blandina. Sanchez je ujedno postulator kauze s. Blandine i detaljno je proučio njezin život.

Rane godine

Blandina rođena je kao Maria Rosa Segale, 1854. godine, a imala je samo četiri godine kad je s roditeljima napustila gradić Cicagnu, u Italiji. Obitelj se je nastanila u Cincinnatiju, Ohio, 1854. godine. Buduća redovnica proslavila je svoj peti rođendan na brodu kojim su putovali. U šesnaestoj godini Maria Rosa pridružila se je sestrama milosrdnicama i uzela ime s. Blandina. Kad su joj bile 22 godine, sama se je uputila u Trinidad, koji se je nalazio na tadašnjem teritoriju Colorado, te je ondje bila učiteljica u školi. Nekoliko godina poslije poslana je na jug, prvo u Santa Fe, a onda u Albuquerque, u Novom Meksiku. Sanchez kaže da je to bio priličan poduhvat, pogotovo za jednu Europljanku, prilagoditi se divljim područjima američkog Zapada.

U Novom Meksiku s. Blandina pomogla je u osnivanju javnoga zdravstvenog sustava i sustava javnog obrazovanja, gradeći bolnice i škole, više puta tražeći da joj se dodijele zatvorenici za pomoć u građevinskim radovima. Puno toga o njezinu životu doznajemo iz brojnih pisama koja je pisala svojoj sestri Justini, također redovnici, koja je živjela u Ohiju. Njihova cjelovita korespondencija od 1872. do 1894. objavljena je 1931. godine. „Iz nje se može doznati cijela povijest Novog Meksika u tom vremenu“, zaključuje Sanchez.

Redovnica spriječila linč

Da bi se pokrenula kauza za proglašenje blaženim i svetim, potrebno je naći tzv. herojske kreposti kod te osobe. S tom namjerom pokretači njezine kauze ističu jednu priču koja se je mogla dogoditi samo na Divljem zapadu, a zbog koje je s. Blandina nazvana „najbržom redovnicom Zapada“ u televizijskom prilogu koji je CBS o tome snimio 1966. godine. S. Blandina bila je učiteljica u Novom Meksiku kad su joj učenici reli da je „tata upucao čovjeka i bit će obješen“. Tad je s. Blandina krenula u akciju. Upoznala je ubojicu i uvjerila ga da napiše priznanje. Onda je pohodila žrtvu na samrti i uvjerila ju da oprosti počinitelju, i to osobno, prije nego premine. Nakon što su se napadač i žrtva pomirili, s. Blandina morala se je suočiti s gomilom koja je htjela linčovati počinitelja. Uspjela ih je umiriti i sve je završilo sudskim procesom i osudom na doživotni zatvor. Međutim nakon nekoliko mjeseci ubojica je bio oslobođen zbog toga jer se je morao skrbiti za svoju djecu.

„Razoružala je gomilu od njihova oružja, užeta za vješanje i mržnje“, kaže Allen Sanchez o s. Blandini i gnjevnoj gomili. „Mora da ih je nekako očarala! Mislim da su ju zavoljeli i zato su ju poslušali, jer su znali da se brine za njih i da vidi dostojanstvo u svakom čovjeku, od nevine siročadi do zločinaca izvan zakona.“ I ne samo da je njezin život bio svet, već je i sama sudjelovala u nekoliko kanonizacijskih procesa. Pomogla je u kanonizaciji dviju svetica: sv. Elizabete Ane Seton i sv. Kateri Tekakvite. A pomogla je i danas sv. Katarini Drexel i njezinim susetrama da dođu na Zapad i služe Indijancima. S. Blandina također je nekoliko puta putovala u Washington, D. C. i susretala se zakonodavcima i odvjetnicima, zalažući se za prava Indijanaca, za koje su u to vrijeme počeli otvarati rezervate. Borila se je za Indijance sve do svoje smrti 1941. godine.

 Sljedeći korak

Da bi bila proglašena blaženom – što je samo korak do proglašenja svetom – mora se dogoditi neosporno čudo po njezinu zagovoru. Već se ispituje nekoliko mogućih slučajeva te se očekuje vrlo skora beatifikacija. „Poznat nam je slučaj djeteta koje je prerano rođeno, sa srčanim manama i nerazvijenim plućima. Nazvala nas je ta obitelj i rekli su nam da su molili devetnicu za dijete na čast s. Blandine. Liječnici se nisu previše nadali da će dijete preživjeti, ali četiri dana poslije svi problemi sa srcem su nestali, kao da ih nikada nije ni bilo. Liječnici kažu da je to neobjašnjivo, pa to istražujemo. Ima još mnogo takvih slučajeva za koje je zaslužna s. Blandina“, iznosi Allen Sanchez.

Za njezinu beatifikaciju važan je i njezin primjer svetosti na zemlji. Bila je itekako uključena u društvene probleme i sustavno djelovala u korist društvene pravde. „Bila je aktivna na raznim područjima, od karitasa do javnoga društvenog angažmana. Naprimjer, organizirala bi prehranu i stanovanje za željezničarske radnike, ali bi također i postavljala pitanja odgovornima zašto radnici nisu zbrinuti. To je i naš poziv danas. Karitativno djelovanje je potrebno, ali još je nužnije uključiti se u borbu za pravednost u društvu“, kaže Sanchez i dodaje da bi s. Blandinu opisao kao čvrstu i žustru osobu, svetu, ali onu koja se ne boji konflikata. „Nije se bojala sukobljavanja i zasukavanja rukava da bi što postigla. I uvijek je sve zasluge pripisivala evanđelju i Isusovu djelovanju.“

Proces beatifikacije mogao bi potrajati još nekoliko godina, ovisno o potvrdi čuda po njezinu zagovoru, ali Sanchez se nada da će stvari ići veoma brzo. „Mislim da smo već na pola puta u dijecezanskom procesu. Već ju nazivamo službenicom Božjom, jer smo dokazali njezine herojske kreposti“, tvrdi Sanchez, koji se od svega drugoga najviše raduje tomu što je upoznao život s. Blandine. „Nisam očekivao da će to sve biti tako zanimljivo i poticajno. Dobro sam ju upoznao – postala mi je najbolja prijateljica.“

.

Autorica: Mary Rezac (Catholic News Agency)

Preveo Josip Sinjeri; Book.hr