Foto: Shutterstock

Spustila sam svoju vilicu i bacila zgužvanu salvetu na tanjur. Još jedna obiteljska večera, još jedna poznata rutina – skuhaj, postavi stol, moli, jedi. Moje su misli već bile na posuđu kad sam zastala, pogledala svog muža s druge strane stola i progovorila:

„Hvala ti na roštilju.“

„Molim“, rekao je. I kao da je zrak oko nas postao lakši.

„Hvala ti“ – kad ste posljednji put izgovorili te riječi svom supružniku?

Kad živimo s nekim, danom za danom, tako lako shvaćamo jedno drugo, zar ne? Bez obzira na to koliko se dvoje oženjenih ljudi međusobno vole, svi smo u opasnosti da postanemo preopterećeni, previše lagodni, previše zaokupljeni. Zapadamo u rutinu, vodimo kućanstva poput suradnika, računajući i odmjeravajući, ispunjavajući zadatke prema „njegovim“ i „njenim“ poslovima.

Zašto zahvaliti?

On kosi travnjak, ja slažem rublje. On šeta psa, ja kupam djecu. On roštilja piletinu, ja pripremam povrće, postavljam stol i podsjećam malene ljude da operu svoje prljave ruke. To je jednostavno tako, zar ne? Pa u čemu je onda problem? Zašto bih trebala zahvaliti svome mužu za obavljanje svakodnevnih poslova kad sam i ja obavila svoje?

Možda zato što je zahvalnost veliki zavjet prema Bogu. I to nedostaje u mnogim brakovima.

„U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu“ (1 Sol 5,18). Nadam se da volite supružnika (ili jeste u nekom trenutku). U idealnom slučaju, većinu dana volite vašeg supružnika i zapravo uživate u dijeljenju prostora s njime. No, cijenite li ga? Jeste li zahvalni za njega i za sve male stvari koje čini? Jeste li zahvalni što ga je Bog nadario da se brine, njeguje i opskrbljuje za obitelj? Jeste li? Odlično. Zna li on to?

Zahvalnost mijenja srce

Biblija je puna stihova o zahvaljivanju Bogu. Naš je Stvoritelj definitivno „svake hvale dostojan“ (Ps 145,3). Ali razmislite o sljedećem. Također su i ljudi ti koje nam je On dao. Kada zahvaljujete svom supružniku za njegovu dobrotu, odgovornost ili obične radnje, u stvari ste zahvalni Bogu što je tu osobu stavio u vaš život. Zahvaljivanje vašem supružniku zapravo je zahvaljivanje Bogu.

I to nije samo kompliment. To je poslušnost. Zvuči ovako: „Dušo, hvala što si izbacio smeće. Primijetila sam da si oprao automobil. Hvala ti. Hvala što si noćas čitao djeci. Znam da to vole.“. I još mnogo toga. Nije previše teško, zar ne? Ipak, ta jednostavna priznanja su neprocjenjiva. Zadovoljavaju osnovnu ljudsku potrebu unutar nas – da se osjećamo kao da raspoznajemo stvari, kao da naš rad ne prolazi nezapaženo ili podcijenjeno, pogotovo kod kuće.

Kao muževi i žene, apsolutno je u našoj moći da jedno drugome iskazujemo zahvalnost. Sve što moramo učiniti jest govoriti. Reći ‘hvala’. Za male, neslavne, predvidljive stvari. One su važne. A tako i vaš odgovor. Pokušajte ovaj tjedan. Pogledajmo zajedno kako malo zahvalnosti otvara dug put prema promjeni naših srdaca i naših brakova, sve na slavu Božju.

Zato nek’ sad Gospod vama iskaže milosrđe i vjernost. A i ja ću vam uzvratiti dobrim što ste to učinili (2 Sam 2,6).

Izvor:  Novizivot.net (Thecourage.com)