Brak i odnosi

PIŠE VEDRANA ČOLIĆ

ŠAPUTANJA JEDNE ŽENE Što bi svaka žena htjela reći svom muškarcu „Možda ti djelujem komplicirana, ali zapravo sam jako jednostavna…“

Što bi svaka žena htjela reći svom muškarcu

Foto: Shutterstock

 

 

Nemoj da te zbunjuju moji uspjesi. Nije mi cilj natjecati se s tobom, već ispuniti svrhu za koju me Bog pozvao, unijeti svojim radom ljubav u ovaj svijet. Kad slijedim svoj poziv i uspješno ga obavljam, tad sam zadovoljna i radost svog zadovoljstva dijelit ću s tobom. Tako će i tebi život biti radosniji.

Nemoj se plašiti da sam bolja od tebe. Nije mi cilj biti bolja ili lošija od tebe, već biti onakvom kakvom me Bog stvorio, slijediti njegov put za mene. Nije mi cilj uspoređivati se s tobom, već sa sobom – kakva sam bila jučer i kakva sam danas, koliko sam napredovala i promijenila se.

Nemoj misliti da želim preuzeti tvoje vodstvo. Ako to ponekad činim, ne činim to zato jer to volim, već zato jer smatram da moram. Kad sam sigurna s tobom, zaštićena, kad me prihvaćaš takvu kakva jesam, ljubiš me i želiš mi dobro, tad vjerujem tvojem vodstvu i slijedit ću te prirodno jer ja sam poput vode koja se ulijeva i slijedi utore u zemljinoj površini.

Nemoj se plašiti moje ljepote i privlačnosti, ne pokušavaj je sakriti jer moja ljepota je samo izraz Božje ljepote i stvorena je za tebe. Ne ubijaj u meni ono što te meni privuklo.

Nemoj ubijati moju ženstvenost jer ona ti nije prijetnja, već dar od Boga koji ti uljepšava i obogaćuje život.

Ne plaši se ako sam privlačna drugim muškarcima, već budi ponosan što sam izabrala tebe i što ovom dolinom putujem s tobom.

No također me ne gledaj samo kroz tijelo jer ja sam više od samog tijela. Prihvati me i ljubi i kad nisam u najboljem izdanju kako bi me imao u najljepšem izdanju. Ne zaboravi na mene kad se moje tijelo izmijeni jer moje tijelo je promjenljivo, čas je manje, čas veće, čas je mekše, čas čvršće.

Ne plaši se da sam prenježna i preosjećajna za ovaj svijet i da moram očvrsnuti jer inače u ovome svijetu neću preživjeti. Osjećajnost, empatija, blagost i nježnost su moji darovi. Ako ih izgubim, to više neću biti ja. Ostala bi samo ljuštura bez sadržaja. No ti si onaj koji mi pruža utočište kako bih mogla ljubiti i stvarati bez bojazni.

Kad ti sletim na dlan, ne stišći prejako prste kako me ne bi zgnječio željom da me posjeduješ. Pusti me da slobodno letim jer ako izaberem sletjeti na tvoj dlan, znat ćeš da sam sletjela svojom slobodnom voljom i tek tako ćeš moći cijeniti moju ljubav.

Ne izjednačavaj me sa svojim prijateljima. Iako sam ti prijateljica, ja sam prvenstveno nježna žena. Ne zabavljaju me grube šale, natjecanje niti izazivačke rasprave. Možda vi muškarci međusobno tako izgrađujete svoje odnose, ali taj način može našem odnosu samo štetiti. Nisam ovdje pored tebe kako bi me izazivao pod izlikom mojeg rasta. Tajna je da najbolje rastem kad sam prihvaćena u tvojem zagrljaju.

Možda ti djelujem komplicirana, ali zapravo sam jako jednostavna. Potrebno mi je samo malo ljubavi, nježnosti i razumijevanja. Tvoj zaštitnički zagrljaj pobjeđuje sve komplikacije. Nauči moj jezik ljubavi kako bih mogla cvjetati, a ne žeđati pored vode.

Ako ti se poželim predati, dati najbolje od sebe, poštuj to kao najveći dar ljubavi koji imam. Zato ne prilazi mi s nepoštovanjem, već kao da ulaziš u svetinju nad svetinjama. Samo ja sam ta koja razmiče zavjesu i prihvaća te u svoju svetinju. Ne shvaćaj olako taj dar jer da te ne prihvaćam cijelog, ne bih ti ni razmakla zavjesu.

Nemoj me smatrati glupom jer se moja mudrost razlikuje od tvoje, jer nije linearna niti logična. Moja mudrost proizlazi iz srca i intuicije.

Nemoj misliti da sam slaba jer je moja snaga drugačija od tvoje i ne mjeri se istom mjerom. Moja snaga je moja otvorenost i prihvaćanje. Moja blagost i nježnost su poput vode koja, iako nije čvrsta niti kruta, probija najtvrđe stijene.

Jesi li primijetio kako voda oblikuje kamenčiće? Tako i ja oblikujem svijet oko sebe. Primam iz okoline i od onoga što primim stvaram nešto novo, bolje i drugačije. To je moja bit. Život se događa kroz mene. Zato me ne zovi pasivnom. Promjene nisu uvijek vidljive niti drastične. Nekad su poput zvuka sitnih valova koji noću oplakuju i oblikuju obalu, a da nitko ne primijeti njihovo djelovanje.

Ne pokušavaj me kontrolirati jer ako postaviš branu mojem prirodnom tijeku, nakupljena sila u meni će kad-tad srušiti branu i potopiti čitav grad.

Ne drži me na prehladnoj temperaturi kako se ne bih zaledila, otvrdnula i izgubila svoju prirodnu fluidnost. Nemoj me ni previše žariti kako ne bih isparila i nestala, već me drži na ugodnoj temperaturi kako bih mogla biti ono što jesam.

Nemoj me na silu utjerivati u tjesnace, već mi pripravi put u koji se mogu spontano uliti i njime protjecati i ja ću te radosno slijediti.

Vedrana Čolić; Book.hr

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh