Foto: Pixabay

Kad bi barem imala dar crtanja, san bi bio lakše objašnjiv slikom nego riječima. U velikoj, predivnoj starinskoj plesnoj dvorani, izgledom crkve bez klupa, ničega osim jedne lijepe, keramičke kade. U njoj ležim, u mirisnoj vodi, četiri anđela kraj mene. Kupaju me, čiste me.

Jedan anđeo je jedna svijeća na adventskom vijencu. Sve četiri su kao majka, sve vrlo sličnog, mladolikog, svježeg i blistavog izgleda.

„Bogu si lijepa i dragocjena“, jedine su riječi koje sam razumjela. Kao da nisam razumjela jezik kojim mi pričaju. Tako ih nisam čula, nego sam osjetila.

Prvi anđeo – Ime joj je Nada.

Pere me od beznađa, umora, zabrinutosti, tuge i straha.

Drugi anđeo – Ime joj je Mir.

Pere me od nepovjerenja u Boga, od svih propusta, svih mojih nemira.

Treći anđeo – Ime joj je Radost.

Pere me od sumnje, od grijeha prema sebi, ispire moje rane.

Četvrti anđeo – Ime joj je Ljubav.

Pere me za susret s Kristom. Pere me od svih dvoumnih misli, pere rane odbacivanja, zlostavljanja i loših izbora.

Sve sam to ispovjedila zadnjih nekoliko mjeseci, okajala, izdržala pokoru i oprošteno mi je. San je način na koji mi Bog govori:

„Evo ovako sam ti oprostio, jer bila si ustrajna. Tvoja te vjera spasila.“

Potrebno je u svemu tražiti Božji znak.

Bdijte, rekao nam je, jer ne znate ni dana ni sata Gospodareva povratka.

Ivana, Book.hr