Liturgija

RAZMATRANJE VODITELJA „ŠKOLE MOLITVE”

Samuel pomazuje Davida za kralja (Učimo vidjeti ono što je u srcu, a ne izvana) Božja riječ je biser, koji trebamo pronaći i otkopati. Zašto? Jer se samo po njoj može u svakom od nas događati bolji svijet

Samuel pomazuje Davida za kralja (Učimo vidjeti ono što je u srcu, a ne izvana)

Biblijski tekstovi opisuju konkretne događaje ali Božja riječ kroz njih istovremeno progovara srcu onoga tko ih čita i razmatra. Božja riječ nas uzdiže, opominje, tješi i poučava! Pogledaj što tebi osobno Bog progovara po ovome tekstu


Jahve reče Samuelu: “Dokle ćeš tugovati zbog Šaula, kad sam ga ja odbacio da ne kraljuje više nad Izraelom? Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju, jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.” 2 A Samuel reče: “Kako bih mogao ići onamo? Šaul će to čuti i ubit će me!” Ali mu Jahve odgovori: “Uzmi sa sobom junicu pa reci: `Došao sam da žrtvujem Jahvi!` 3 I pozovi Jišaja na žrtvu, a ja ću te sam poučiti što ćeš činiti: pomazat ćeš onoga koga ti kažem.” 4 Samuel učini kako mu je zapovjedio Jahve. Kad je došao u Betlehem, gradske mu starješine dršćući dođu u susret i zapitaju: “Znači li tvoj dolazak dobro?” 5 Samuel odgovori: “Da, dobro! Došao sam da žrtvujem Jahvi. Očistite se i dođite sa mnom na žrtvu!” Potom očisti Jišaja i njegove sinove i pozva ih na žrtvu. 6 Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u sebi: “Jamačno, evo pred Jahvom stoji njegov pomazanik!” 7 Ali Jahve reče Samuelu: “Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas, jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.” 8 Zatim Jišaj dozva Abinadaba i dovede ga pred Samuela. A on reče: “Ni ovoga Jahve nije izabrao.” 9 Tada Jišaj dovede Šamu, ali Samuel reče: “Ni ovoga Jahve nije izabrao.” 10 Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: “Jahve nije izabrao nijednoga od ovih.” 11 Potom zapita Jišaja: “Jesu li to svi tvoji sinovi?” A on odgovori: “Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.” Tada Samuel reče Jišaju: “Pošalji po njega, jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.” 12 Jišaj posla po njega: bio je to rumen momak, lijepih očiju i krasna stasa. I Jahve reče Samuelu: “Ustani, pomaži ga: taj je!” 13 Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće. Duh Jahvin obuze Davida od onoga dana. A Samuel krenu na put i ode u Ramu… (Prva knjiga o Samuelu 16,1-13)

Pitanja za razmatranje:

Zašto Samuel predugo žaluje za Šaulom?

Zašto se gradske starješine boje Samuela?

Kako Jišaj gleda svoje sinove i koliko ih poznaje?

Kako gleda Bog, a kako gledamo mi?

Kako gledamo svoju djecu, a kako ih gleda Bog?

 

Samuel predugo tuguje za Šaulom. Dobro je tugovati za Božjim pomazanikom, ali ne predugo. Zašto kada nekoga ili nešto izgubimo, previše tugujemo? Zato što smo navezani. Ali zbog toga ne čujemo dobro Boga jer više nismo slobodni. Tada možemo čuti samo ono što nama odgovara, ovisno o području u životu na kojem smo navezani.

Bog kaže Samuelu: kamo da ide, što treba napraviti, kome da ide, što treba uzeti. Samo mu ne kaže točno koga će od Jišajevih sinova izabrati. Sve što nam Bog kaže trebamo dobro slušati da bismo znali napraviti točno tako. Ako nešto ne čujemo dobro, nećemo to ni napraviti.

A kad nam za nešto ne kaže što točno trebamo napraviti, u tom području uvijek moramo biti ovisni o njemu, a ne napraviti po svome. To područje uključuje našu vjeru, naše povjerenje u Boga. Tu nikako ne prolazi naša logika jer on gleda u srce, a mi izvana.

Gradske starješine dršću, što ne otkriva vjeru nego strah. Samuel im kaže neka se sami očiste, dok Jišajevu obitelj – iz koje će nekoga pomazati – očišćuje sam. Vjerojatno je očistio samo one koje mu je Jišaj poslao, jer da je David bio tamo kada ih je Samuel očistio, David sigurno nakon toga ne bi otišao na pašu, i Samuel bi znao za njega. Kako je to sam se očistiti za žrtvu, a kako je to kada nas za žrtvu očisti prorok Božji?

Kakvi su odnosi između ove braće? Koliko ima poniznosti ili ljubavi između nas i naše braće; ima li je onoliko koliko mi mislimo; kako mi to vidimo – onako kako nama odgovara ili onako kakvi jesmo, navezani, povrijeđeni… Svaki je pojedini išao sâm kod Samuela. Kako se je osjećao kada je odlazio, a kako kada se je vraćao? Zadnji je bio David, koji je pomazan za kralja.

U sljedećem poglavlju čitamo o susretu između Davida i njegova najstarijeg brata, Eliaba: David im je donio hrane na bojište i slušao što se govori u ratu, i o tome što je kralj obećao onome tko pobijedi Golijata.

Eliab mu kaže: „A što si ti došao ovamo? … Znam ja tvoju drskost i zlobu tvoga srca…” A upravo je taj brat bio gotovo pomazan za budućeg kralja!

Jišaj, kao i mnogi očevi, gledaju sinove kao svoj proizvod, a ne kao Božju milost. Ako gledamo na svoju djecu kao na popis svojih neispunjenih želja, kao da oni trebaju ispuniti sve ono što mi nismo uspjeli u životu, tada sigurno nećemo ispuniti onu svrhu za koju ih je Bog stvorio. Ako ih gledamo kao mogućnost da se po njima proslavimo, da se njima hvalimo ili da nam po njima bude lakše ili bolje, tada u njima ne vidimo ništa drugo osim svojih očekivanja. Ako ih gledam kao Božji dar, kao milost i odgovornost koju mi je Bog po njima dao, onda ću u njima tražiti onu svrhu za koju ih je Bog stvorio.

Bog kaže Samuelu da je izabrao sebi kralja od Jišajevih sinova. Riječ „sebi” utječe na cijeli kontekst njihova razgovora, jer kada Bog nešto ili nekoga izabere za sebe, onda se to ne treba preispitivati ili u to sumnjati, već to treba prihvatiti kao milost. Zašto je On sebi za kralja izabrao baš mladog pastira? David je, prvo, slika prave vjere: vjeran je u malom, za ovce koje čuva spreman je dati život a Riječ Božja jasno kaže da će onaj tko je vjeran u malom, biti vjeran i u velikom. Drugo, David nam kroz psalme pokazuje tko je za njega Bog; on zna da je Bog ljubav i svim mu svojim srcem iskazuje štovanje i poslušnost. David je jedna od najvećih osobâ u Starom zavjetu koje nam pokazuju kako treba slaviti Gospodina, kako mu zahvaljivati i kako ga obožavati, jer njemu pripada svaka čast i slava. David zna koliko je on malen i koliko je Bog velik.

Što možemo naučiti?

Gledati ono što je u srcu, a ne izvana.

Pridružite nam se! Više o „Školi molitve” možete saznati ovdje!

 

Autor: Mario Halužan

Na vrh