RAZMATRANJE I MOLITVA

Ja molim, ali supružnik ne moli ili ne moli onako i onoliko koliko ja to očekujem. Da se „aktivira“, sve bi bilo dobro. No, on/ona ne želi moliti, baš ne želi (ili tako izgleda). I što ja tada činim? Optužujem ga/ju, izravno ili u sebi, da je sve loše jer on/ona ne želi moliti. Istovremeno ja naravno „molim“, ali i vičem na njega/nju, optužujem, zamjeram, grub/gruba sam, nemam strpljenja, svaljujem krivnju na njega/nju. I sad se želim zapitati, ako ja uistinu molim, ako su moje molitve prave i iskrene, ako su moji motivi uistinu usmjereni na to da spasim i obnovim brak, bi li Isus postupao onako kako ja postupam? Bi li se on odnosio tako prema supružniku, unatoč svim njegovim/njezinim pogreškama, kao ja? Što zaista ja molim i s kojim motivom molim? Susrećem li ja Isusa u molitvi ili molim da ispadnem „svetiji“ i upotrijebim to kao izliku da optužujem, „jer ja sam pobožan/pobožna?“ Vidi li supružnik u meni bilo što, što bi ga/ju potaknulo da počne moliti? Iskreno se zapitaj! Kako moji postupci opravdavaju svrhu i svetost molitve? Što ako mu/joj moje „nabijanje“ molitve na nos, mene „svetog/svete“ i moji postupci (napose) govore: „Ako molitva ovako djeluje na čovjeka, na odnos, onda ja ne želim niti krenuti (ili ustrajati) u molitvi!“ Što moja molitva pokazuje mome supružniku? Koji su plodovi moje molitve? Koliko imam više ljubavi, strpljenja, mira, razumijevanja, suosjećanja? Jer to su plodovi istinske molitve.

Oprosti, kajem se, za svako licemjerstvo i zamjeranje prema supružniku

Zar ja baš njemu/njoj ne prigovaram da se ne mijenja, ne trudi, da ne pokazuje da mu je stalo, da se želi promijeniti… Dok sam/sama radim isto? Koliko me molitva potiče da molim još više i dublje da supružnik krene moliti, umjesto da mu to nabijam na nos? Kada sam posljednji put molio/molila za to da on/ona počne moliti i da se raskinu sve prepreke molitvi? Što ako ga/ju ja upravo time što se ne mijenjam kroz molitvu, guram prvi/prva da ne krene moliti? Ili pričam da mora, mora, mora, i kad ne želi, proglasim ga/ju krivim za stanje u braku? Jer, kao „sam/sama odlučuje“. Da, istina, ne mogu ja odgovarati za njegove/njezine postupke, no hoće li možda mene Bog pitati, a kako si mu ti pomogao/pomogla? Kako si ga (vas) zagovarao/zagovarala? Pa zar upravo ja ne vapim da on meni pomogne molitvom, a odbijam i propuštam moliti za njega i za to doslovno optužujem njega? Jesam li toga svjestan/svjesna?

Dajem li ja prostora Isusu u braku, uistinu ili ja određujem kako bi Isus trebao djelovati u mome braku?

Kažem li tako i djetetu, „moraš to i to“, a jesam li kao roditelj zazivao Duha Svetoga da ga on posveti da to i učini, nakon što sam mu objasnio i pomogao oko toga (ako uopće jesam)? Zahtijevanje bez iskrenosti guši! Mene to guši kada mi drugi rade, druge guši kada ja njima to radim. Pametujem li ja supružniku, a gotovo ga/ju niti ne predajem Bogu? Kada sam posljednji put predao rane svog supružnika na Misi, a da nisam tražio/tražila i molio/molila za to da se on/ona promijeni? Vidim li rane supružnika ili sam isključivo usredotočen/usredotočena na svoje? Dajem li ja prostora Isusu u braku, uistinu ili ja određujem kako bi Isus trebao djelovati u mome braku? Ili ću reći: „Moj supružnik je nemoguć“? Možda tako i ispada, no gdje je moje srce? Što ako sam ja njoj/njemu „nemoguć/nemoguća“? Ja mislim: „Kako može biti takav/takva?“, a on/ona misli: „Kako on/ona može biti takva“.

Isuse, kajem se za svako odbijanje istine o svome braku, o tome svetom sakramentu. Kajem se što često zamjeram supružniku ono što sam/sama činim ili ne činim, a trebao/trebala bih. Oprosti, kajem se za svako licemjerstvo i zamjeranje supružniku. Ovog trena vapim ti iz dubine srca. Daj mi milost da molim za supružnika i za njegove rane, da on/ona počne iskreno moliti, no ne zato da bi meni bilo dobro, nego zato da njegovo/njezino srce prije svega upozna tebe i da ne propadne. Isuse, daj da moj supružnik postane kao ti! Daj da ja postanem kao ti i da svoga supružnika vidim tvojim očima! Otvaram ti svoje srce da spasiš naš brak. Smiluj se!

Kratko izrecite osobnu molitvu koja vam je na srcu i u mislima…

POTICAJ/ODLUKA DANA

Ostani kratko u ovoj molitvi, ponovi ju više puta, iskreno:

Isuse, daj da moj supružnik postane kao ti! Daj da ja postanem kao ti i da svoga supružnika vidim tvojim očima! Otvaram ti svoje srce da spasiš naš brak. Smiluj se!

SVAKODNEVNA MOLITVA

Molim te, Oče, da danas svojim zalaganjem i odlukama, te prvenstveno tvojom milošću i blagoslovom, naučim, spoznam i učinim ono što je potrebno i važno mom supružniku. Daj da ne očekujem da on bude savršen partner, već daj da ja to postanem i budem, shvaćajući da tako ispunjavam tvoju volju za svoj život i da jedino tako mogu dobiti ono što je meni potrebno. Pomozi mi da shvatim da na taj način skupljam nepropadljivo blago za Nebo. Neka, Oče, bude tvoja volja! U Isusovo te Ime molim i zazivam vodstvo i zaštitu Duha Svetoga na sebe i cijelu svoju obitelj! Hvala ti i slava! Amen.

MOLITVA ZA OBNOVU I ISCJELJENJE BRAK I OBITELJI

Donosimo molitvu po kojoj možeš, povremeno ili često, donositi pred Gospodina sebe, svoj brak, svoju djecu i moliti za obnovu i iscjeljenje.

Molitvu pisanu u ženskom rodu možeš pročitati ili preuzeti ovdje, a u muškom rodu ovdje.

– – – – – – – – – – – – – – –

*Ako želite molitvu i dnevni poticaj dobivati na svoju e-mail adresu, molimo vas da se prijavite ovdje.

*Više o snažnoj i jednostavnoj poruci „Ljubavi i poštovanja“ koja je spasila, ojačala i obnovila brojne brakove i veze saznajte ovdje.

Book.hr