Kršćanska amaterska poezija

POETSKI PREDAH

S mog si me križa skinuo da me vijencem života okruniš

S mog si me križa skinuo da me vijencem života okruniš

Ljubim

Blatom se bacaju na me
pljuju mi laži u lice,
al’, Bože, oprosti njima
to prijatelji su moji, a ne izdajice.


Imena njihova znadem
još jučer skupa smo bili
za jednim stolom jeli
isto smo vino pili.

I križ ću lako ponijeti, Oče,
ne nosim ga za neke strance
zadnju ću snagu skupiti za njih
do smrti ja ljubim svoje znance.

Moj križ

Bože moj,
kako križ Tvoj visoko stoji,
na Golgoti,
na kraju puta
i nije do njega lako doći.
Penjem se, uspinjem, propinjem,
a samo ponekad
uspijem ispod njega stati,
razumjeti ga
i plakati.
Bože moj,
ja sam se brigama
na svoj križ sama pribila
i ne mogu sići
da se pod Tvojim pomolim.
Bože moj,
ja sam Te razapela,
prikovala,
ali čavli su ostali
u mojim rukama i nogama,
ja nikud ne mogu
sa svog raspela,
mene je grijeh prikliještio.

Bože moj,
Ti si mene
s mog križa skinuo,
ali ne da me položiš u grob,
već da me vijencem života okruniš.

Hvala Ti i slava u vjekove.

Napisala Marija Šahinović

Komentirajte

Najčitanije

Na vrh