Aktualnosti

NOVO JAVLJANJE IZ VENEZUELE

S. Ljilja Lončar: Čini dobro ne gledajući tko je onaj komu pomažeš Sestra Ljilja javila nam se iz Venezuele i ispričala kakvo je trenutno stanje u toj zemlji, gdje služi najsiromašnijima i najpotrebitijima zajedno s ostalim volonterima. Pandemija je dodatno otežala stanje u ovoj siromašnoj zemlji; zaraženi su i neki volonteri, centri Zdenca bit će dva tjedna zatvoreni, no s. Ljilja nastavlja ustrajno u svome poslanju…

Foto: Zdenac

 

Nepoznat je točan broj zaraženih

Situacija s COVID-om 19 stegnula je svoj obruč oko otoka Margarite kao i oko drugih mjesta u Venezueli. Veliki je broj umrlih liječnika, pjevača, javnih osoba. O malim, običnim ljudima ne priča se. Bolnice su pune zaraženih. Liječnici šalju upute preko društvenih mreža. Savjetuju da se ljudi liječe kod kuće. Upućuju na prirodne načine liječenja. Razvoj bolesti podijeljen je u tri faze. Svaka je faza detaljno opisana, kako bi je prepoznali i u samom početku suzbili nekim domaćim sredstvima kao sto su mango, avokado i limun.

Prošle sam subote odnijela hranu bratu naše volonterke. Radi na trajektu, linija Margarita – Karakas. Cijela se je posada zarazila. Ostali su u izolaciji na brodu u luci 21 dan

Na Margariti zadnjih godinu dana živi otprilike 350 000 tisuća ljudi. Točan broj zaraženih nepoznat je. Puni su hoteli. Prošle sam subote odnijela hranu bratu naše volonterke. Radi na trajektu, linija Margarita – Karakas. Cijela se je posada zarazila. Ostali su u izolaciji na brodu u luci 21 dan. Potom su ih premjestili u hotel na Margaritu. Dobili su smiještaj i jednu kukuruznu  arepu (pogačicu) dnevno. Obitelj mora donijeti hranu i predati čuvaru koji to uruči osobi kojoj je poslano. Do hotela treba proći dvije straže. Prvo nas je zaustavio mladić u uniformi. Rekao je da ne možemo proći jer nije vrijeme obroka. Imala sam jedan kilogram tjestenine. Pružila sam mu vrećicu s tjesteninom i rekla: „Ovo je za Vas.“ Brzo je uzeo poklon i uklonio rampu da prođemo. Nakon 50 metara, čekala nas je druga straža. Opet nismo mogli proći. Pružila sam mu jedan kilogram šećera i rekla: „Molim Vas, nemojte ništa uzeti iz vrećice koja je za Frana, brata od volonterke.“

Sretne, vratile smo se kuci vjerujući da će brat naše volonterke imati što jesti sljedećih pet dana.

Foto: Zdenac

 

Nadamo se da ćemo nakon 15 dana ponovno otvoriti centre. Što će do tada jesti stotine usta u ovim naseljima? Kako će 100 najmanjih (do 7 godina) prebroditi ovo razdoblje gladi?

To je jedan primjer kojim vam želim približiti trenutnu situaciju vezanu za masovno obolijevanje od koronavirusa i skrivanje simptoma oboljelih, jer ih odmah odvode u hotele gdje gladuju više nego kod kuće.

Naša dva centra od ponedjeljka, 24. kolovoza, zatvorena su jer su volonteri zaraženi. Osim opasnih posljedica bolesti, tu je i strah da nas vlasti ne stave na crnu listu. Za sve se traži krivac i sve se koristi da se optuže nepodobne osobe i organizacije. Od 31 kolovoza zatvara se i centar u Millanesu. Nadamo se da ćemo nakon 15 dana ponovno otvoriti centre. Što će do tada jesti stotine usta u ovim naseljima? Kako će 100 najmanjih (do 7 godina) prebroditi ovo razdoblje gladi? Vjerujemo da će preživjeti i ponovno imati redoviti obrok. Bog je čudesan u djelima svojim. Dat će im snage.

„Riže, gladan sam“

Prije tri dana na ulici me je zaustavio jedan dječak. Stidljivo je pitao malo riže. Ispružio je svoje mršave ruke da pokaže da mu treba pregršt riže da ponese kući. Nije pozdravljao niti molio, samo je ponavljao: „Riže, gladan sam.“ Pitala sam ga kako se zove, je li prošao razred i koji razred. Rekao je da se zove Luis Miguel Rojas. Da nije prošao razred jer nije pisao niti slao zadaću koja je bila davana preko televizije ili mobitela, jer njegovi roditelji nemaju mobitel ni televiziju. Na nogama je imao sandale napravljene od gume starog točka. Bile su za tri broja veće. Nije hodao nego je povlačio te grube sandale. Bose noge izgledale su poput dva tanka stapa na kojima vise polu-poderane i prljave kratke hlače. Uzeo je rižu i zadovoljan otišao kući.

Hrane ima za kupiti u trgovinama čiji su vlasnici Arapi ili režimski podobni. Umjesto ostatka daje se malo češnjaka, jer nema novčanica od jednog dolara za vratiti. Izmrvi se češnjak i jedna glavica češnjaka bude dostatna za vratiti dug više od jednome kupcu. Smiješno, ali istinito. Zdenac kupuje hranu u jednoj arapskoj trgovini „Nova“, u naselju Poblado. Ondje su cijene  najpovoljnije. Zahvaljujući Bogu i dobročiniteljima iz Hrvatske te Hrvatima iz drugih zemalja, redovno uspijevamo davati hranu.

Foto: Zdenac

 

Mlada majka ozlijedila je nogu zahrđalom bodljikavom žicom. Rana joj se je inficirala do te mjere da joj je došla do kosti. Danima je bespomoćno ležala. Obitelj je bez novaca, liječili su je domaćim pripravcima. Sasvim slučajno doznali smo da joj prijeti amputacija noge

Neprestano nam dolaze novi slučajevi. Nikoga ne odbijamo. Većina su redovni primatelji hrane. Da bi netko dobio svakodnevni obrok, naši volonteri prvo posjete kuću te obitelji. Upoznaju se sa situacijom i potrebama; koliko je slučaj hitan i je li im neophodna naša pomoć. To se sve napravi u jednom danu. Jednom tjedno voditeljica centra s drugim volonterom ide po naselju tražeći one koji su u najvećoj potrebi, one koji nemaju snage ni hrabrosti tražiti pomoć.

Mlada majka ozlijedila je nogu zahrđalom bodljikavom žicom. Rana joj se je inficirala do te mjere da joj je došla do kosti. Danima je bespomoćno ležala. Obitelj je bez novaca, liječili su je domaćim pripravcima. Sasvim slučajno doznali smo da joj prijeti amputacija noge. Naši volonteri su je posjetili. Bio je potreban jedan jak, skup antibiotik i druga sredstva za koje oni nisu imali novca. Nisu imali obraza doći u Zdenac jer je ta ista obitelj tri puta provaljivala u kuću Zdenca po noći i svaki su puta ukrali sve: hranu, plinsku bocu, štednjak, stolice, pumpu za vodu, posude… sve osim knjiga. Ipak, po Božjoj volji – milosrđe je veće od pravednosti. Kupili smo antibiotik i spasili ženi nogu. Zato je i taj naslov članka.

Foto: Zdenac

 

Dragi dobročinitelji, blagoslovljeni ste jer činite dobro i ne gledate da vam se uzvrati.

Bog vam uzvraća svojom blizinom i vječnim životom.

Molite se za mene da budem poslušna vodstvu Duha Svetoga.

s. Ljilja Lončar

Misionarka Milosrđa

Donacije

Ako ste u mogućnosti i želite podržati rad Zdenca, svoju donaciju možete uplatiti na račun udruge:

PRIMATELJ: Zdenac, I.G. Kovačića 39, 10370 Dugo Selo

IBAN: HR9023400091110984714

MODEL: HR00

POZIV NA BROJ: 90 SWIFT (za uplate iz inozemstva): PBZGHR2X

Opis plaćanja: Donacija za Venezuelu

Prijavite se na naš newsletter i svaki tjedan primajte najvažnije i najzanimljivije tekstove na svoju e-mail adresu! Prijaviti se možete ovdje.

Najčitanije

Na vrh