Foto: Shutterstock

Često se događa da čovjek nakon što iskusi smrt bliske osobe ili teško oboli gubi povjerenje i vjeru u Boga. Kako se obraniti od takva gubitka?

Odgovor:

Teški i traumatični događaji uvijek postaju polje borbe za naše povjerenje u Boga. Nitko od nas ne može predvidjeti kako će se odnositi prema neočekivanoj nevolji. To se ne može istrenirati. Nitko od nas također nema pravo pametovati pred nečijim trpljenjem i istresati „dobre“ savjete i lake utjehe.

Trpeći čovjek ima pravo na vrijeme tugovanja i borbe. Bog ne traži od nas da uvijek budemo jaki, staloženi…

Trpeći čovjek ima pravo na vrijeme tugovanja i borbe. Bog ne traži od nas da uvijek budemo jaki, staloženi i spremni poput komandosa, koji u trenu prelaze preko smrti i trpljenja. Promotrimo Isusa. On stoji pred grobom prijatelja i plače. Ali zna da ga Otac uvijek uslišava. Vjera i nada povezana s ljudskom boli. Samo u Kristovu križu i u njegovu slavnom uskrsnuću možemo pronaći tu suptilnu ravnotežu. Osjećamo da trpljenje, zlo i smrt nemaju zadnju riječ. Ali ipak to ne uklanja bol.

Suze, pa čak i osjećaji neslaganja ili, bolje rečeno, beznađa, ne moraju uništiti vjeru. Ti osjećaji mogu postati…

Tek pred licem smrti pokazuje se potreba vjere. Bez nje sve gubi svoj smisao. Isusova pobjeda nad smrću konačni je argument za istinitost njegova poslanja. Ali ta pobjeda znači da se Isus najprije morao obračunati sa smrću. Zbog tog se ne može doći do životne pobjede naprečac. I mi moramo proživjeti Veliki petak i Veliku subotu da bismo na kraju došli do noći uskrsnuća. Suze, pa čak i osjećaji neslaganja ili, bolje rečeno, beznađa, ne moraju uništiti vjeru. Ti osjećaji mogu postati putem. Ponekad smo potrebni poprilično duge Velike subote, vremena žalosti, da bi se u toj tišini, u početku bojažljivo, a potom sve glasnije oglasilo zvono Uskrsa. Taj proces ne može se ubrzati. Ne možemo primorati čovjeka da se brzo sabere. Možemo ga samo pratiti dokle god mu je potrebno, do trenutka kad će moći primiti uskrsno svjetlo. Apostoli su tri godine hodali za Isusom i više puta slušali kako će Isus umrijeti i uskrsnuti, pa su ipak pobjegli od križa. To ih je prenerazilo. I oni su trebali vrijeme da do njih dopre istina o uskrsnuću.

Smatram da zajedno sa smrću naših bližnjih i u nama umire određeni djelić nas samih, i zbog toga trebamo taj susret sa Uskrsnulim, da bi ponovno izgradio, uskrsnuo našu dušu…

Nastavak teksta možete pročitati u knjizi „Bog traži čovjeka“ autorice s. Bogne Młynarz. Dopuštenje izdavača za prenošenje ulomka vrijedi isključivo za portal Book.hr.

Knjigu možete nabaviti ovdje.