Foto: Dominik Kodžoman

„Često sam ju izvodio na vjenčanjima, i kada sam birao koju ću duhovnu pjesmu obraditi, nije bilo dvojbe, odmah sam odabrao Hvalospjev ljubavi. Možda po glazbenom stilu nije najjača. Možda to nije pjesma u kojoj možeš pokazati sav svoj talent, ali ona ima svoju moć, svoju dubinu… I to je pjesma koju najviše osjećam”, otkriva nam 26-godišnji glazbenik Dominik Kodžoman, Hrvat iz Njemačke.

„Sedam sati sam bio u studiju LE produkcije. Radili smo dosta toga, ponavljali i ponavljali, ali ovu pjesmu sam otpjevao iz prve”, govori objašnjavajući kako je uopće došlo do suradnje s LE produkcijom Dominika Lučića i Jana Ercega.

Spoj s pravom ekipom

Dome je ekipu upoznao u Veloj Luci, na koncertu posvećenom hrvatskoj glazbenoj legendi Oliveru Dragojeviću. Bili su tu i Marko Kutlić, Nela, Jure Brkljača i Ante Gelo… Kasnije će se pokazati da je taj susret Domi odredio put, ne usuđuje se još reći profesionalni pa nam oprezno kaže „poluprofesionalni”.

Dominik je svirao i pjevao u bendu koji je osnovao s prijateljima, kao 15-godišnjak i u crkvenom zboru „Čežnja”, gdje su ga zamijetili i ubrzo je počeo dobivati prve angažmane na vjenčanjima, krštenjima, zabavama, rođendanima…

Ovog 26-godišnjeg profesora tjelesnog odgoja i biologije u općoj gimnaziji u Essenu je poziv Marka Kutlića na zajedničku suradnju, pola godine nakon susreta u Veloj Luci, potaknuo da glazbu i svoj talent pogura na listi svojih prioriteta.
„To je ekipa koju sam ‘osjetio’”, kaže. „Spojila nas je i zajednička vjera. Marko me nazvao i pitao za suradnju. Na prvom sastanku smo dogovorili da ćemo napraviti i objaviti tri obrade pjesama, a nije bilo sumnje da će jedna od njih biti duhovna.”

HKM Wuppertal – srce Hrvata

Dominik cijeli život živi u Njemačkoj, u Ratingenu, ali osjeća snažnu povezanost s domovinom. Podrijetlom je iz Hrvaca kod Sinja. „Svi koji me poznaju, znaju da svaki praznik provodim u Hrvatskoj”, kaže.

S Hrvatima i Hrvatskom povezao se, osim preko obitelji, ponajviše zahvaljujući Hrvatskoj katoličkoj misiji Wuppertal

S Hrvatima i Hrvatskom povezao se, osim preko obitelji, ponajviše zahvaljujući Hrvatskoj katoličkoj misiji Wuppertal. U razgovoru je učestalo naglašavao koliko su katoličke misije zaslužne za povezivanje Hrvata u Njemačkoj, njih međusobno i s domovinom.
Od malih nogu bio je član folklorne skupine i pjevao i svirao u mladom zboru Misije. Iako je HKM Wuppertal udaljen 40 kilometara od mjesta stanovanja njegove obitelji, to ih nije spriječilo da i tri puta tjedno odlaze na susrete, Svetu Misu, zajednička druženja…
„U HKM Wuppertal došli smo zbog fra Ante Maleša iz Sinja. Mom je ocu u Hrvacama udijelio sakramente pa smo osjećali snažnu povezanost s njime.”

Spajaju nas na sve načine, a zaslužni su i za mnoge brakove

„Ne mogu dovoljno naglasiti važnost Misije za mene, za nas Hrvate izvan domovine. Zaslužni su za očuvanje našeg identiteta. Spajaju nas diljem zemlje. Kroz Misiju sam se približio folkloru. Moj tadašnji voditelj Pišta Babli poslao me u hrvatsku školu folklora koju organizira Hrvatska matica iseljenika. Posjećujući taj seminar dugi niz godina, upoznao sam svoju domovinu od Osijeka do Dubrovnika. Upoznao sam zemljake izvan svoje rodbine… Svagdje po Hrvatskoj imam prijatelja kojima se uvijek mogu javiti… I u studentskim danima sudjelovao sam u duhovnim obnovama, seminarima s Hrvatima iz cijele Njemačke… Spajaju nas na sve načine, a zaslužni su i za mnoge brakove”, govori nam kroz smijeh Dominik koji će na ljeto, u Hrvatskoj izreći pred Bogom svoje ‘da’ djevojci koju je upoznao upravo tu, u HKM-u Wuppertal.

Raduje se prvoj pjesmi na proljeće

Hvalospjev ljubavi neće pjevati na svom vjenčanju, kaže, „zabranila supruga”, ne pjesmu, već njemu da pjeva. Možda će je izvesti netko od kolega (Dominik, ovo je suptilan poziv), još ne zna, ali ono što zna je da će na proljeće izaći pjesma koju su Dominik i Marko napisali za njega.
„Imamo jako interesantan projekt i odlučili smo ne žuriti s time. Iako smo planirali objaviti pjesmu u prosincu, bit će na proljeće.”

„U duhovnoj glazbi pronalazim utjehu u teškim trenutcima, veselje u radosnim. Svjetovnom glazbom se ne može producirati ono što se može duhovnom.”

Svjetovnu i duhovnu glazbu ne želi uspoređivati, kaže Dome, uživa u oboje, iako je duhovna glazba dio njega.
„U duhovnoj glazbi pronalazim utjehu u teškim trenutcima, veselje u radosnim. Svjetovnom glazbom se ne može producirati ono što se može duhovnom.”

Prošle je godine Dominik čak pet puta prešao 1500 kilometara, od svoje kuće do Hrvatske, i to u jednom smjeru, ali ne pada mu to teško. Zahvaljuje Bogu što sa sadašnjim poslom može iskoristiti priliku i raditi na svom talentu i karijeri. Osim profesorskog posla, Dominik je i voditelj folklorne skupine Zagreb, ali u ljubavi sve se stigne…

„Snima se, piše se, radi se… Ali ne brzam. Želim da sve sazrije”, govori nam za kraj na pitanje o planovima.

Možda do prve autorske pjesme susretnete Domu na nekoj svirci jer toga će biti, i po domovini i po Njemačkoj.

U svakom slučaju, sreli se, ili ne: Sretno, Dome, slušamo se na proljeće. 🙂

Ivana Adamić, Book.hr